PRED-NAJAVA

PREMIJERA U ŠVICARSKOJ

FILM-MJUZIKL O FENOMENU MEĐUGORJA

JEDNA ŽENA – PRIČA O LJUBAVI KRALJICE MIRA

Solothurn (St. Marien, Allmendstr. 60): Nedjelja 26. 2. 2012. Sv. Misa u 17,00, Premijera u 18,00 s aperom nakon nje

Dulliken (St. Vendelin, Bahnhofstr. 44): Nedjelja 11. 3. 2012. Sv. Misa u 17,00 sati, Premijera u 18,00 s aperom nakon nje


Dragi prijatelji!

S velikim zadovoljstvom pozivamo Vas na PREMIJERU prikazivanja ovoga film-mjuzikla u švicarsko-hrvatskoj produkciji! U njemu se redaju događaji Gospinih ukazanja u Međugorju, vidioci i njihova izvješća, neobjašnjiva ozdravljenja, odnos crkvenih i civilnih vlasti prema Međugorju, već zaboravljeni progoni od komunističke vlasti sve do zatvora i mučenja, dileme teologa i novinara, stotine tisuća hodočasnika, ne-katolici i ne-vjernici, vrhunski pjevači i glumci…, prenoseći nam temeljne biblijske istine i poruke!

Ovaj film-mjuzikl objavljen je na sedam (7) jezika (titlovano), tj. na sedam zasebnih DVD-a upakiranih zajedno s knjigom (cjelokupan tekst i pjesme s notama): na hrvatskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, engleskom, francuskom, španjolskom i poljskom. Uz to, sve skladbe iz ovog film-mjuzikla, njih 18, snimljene su i na zaseban CD. Scene ovog film-mjuzikla snimane su u Međugorju, u BiH, u Hrvatskoj, u Švicarskoj, u Vatikanu i u još nekim zemljama, s gotovo 500 glumaca, pjevača, plesača i ostalih sudionika. Autor teksta i glazbe je fra Šimun Šito Ćorić, a izdavač IC MIR Međugorje. Kako se u ovom filmu-mjuziklu govori i pjeva na hrvatskom, a titlovanjem sve je prevedeno na njemački, svakako povedite i svoje švicarske prijatelje!

Više...

Veliko iznenađenje za Udbu bila je podrška V. Havelu

Kad je Zlatko Tulić nedavno objavio u Večernjaku podatke iz dokumenata iz kojih se vidi na koji način je UDBA organizirano pratila katoličko svećenstvo i posebno Vas još od 1977., kakva je bila Vaša reakcija?

Dobro je da su sačuvane te baze podataka Udbinih dosjea i da je gosp. Tulić ozbiljnije zavirio u njih. Prvenstveno radi toga da se dozna istina o onim vremenima, ali i da razni kompleksaši i sitne duše ne mogu klevetati. Nije me to iznenadilo, jer sam i prije vidio dokumente kako su me odavno i sustavno pratili. Zamislite, u strogo-povjerljivim dokumentima obilježenim kao „državna tajna“, UDBA je pred sami raspad Jugoslavije, čak u prosincu 1989. objavljivala naše dosjee kao opasnih državnih neprijatelja. Još su vjerovali da će ta država preživjeti i da je mi, pojedinci ugrožavamo.

Dakle, znate da su Vas do jučer pratili, a jeste li doznali – od kada točno?

Zabilježeno je sigurno od 1972. kad sam otišao na studij u Švicarsku. U Luzernu sam svirao u grupi „Buberang 4“ i tad smo nas četvorica bili pozvani i, prilično hrabro, odbili svirati za neku feštu koju je bila organizirala jugoslavenska diplomacija. Na mojoj Mladoj misi na Paoči 1975. javno se molilo „za zatvorenike i prognanike“, pa je moj otac kao „organizator Mlade mise“ već sutradan bio pozvan na vrlo neugodno saslušanje. A poruka s mise bila je vrlo jasna: tih mjeseci dolaskom iz Njemačke kući uhićen je i osuđen naš sumještanin Vinko Martinović na 13 godina zatvora, a Jugoslavija se borila svim silama da joj izruče našeg susjeda i obiteljskog prijatelja, političkog emigranta Dragu Zupca.

VECERNJI LIST...