Kao u školjkama, u kojima djeca prisluškuju šum vjetrova i valova morskih, tako i u ljudskim riječima šumi sve, što se s čovjekom dogodilo od početka. M.Krleža

 

 

VJESNIK

HRVATSKI POLITIČKI DNEVNIK

6. siječnja 1994., Mirjana Greblo

U SREDIŠTU POZORNOSTI U HRVATSKOM ISELJENIŠTVU

HRVATI IZ SVIJETA ZA VISOKI NAPON

Hrvatice i Hrvati pokazali su u svijetu što mogu i kako im je stalo do domovine, posebice u vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH, a sada su pred novom zadaćom – stvaranje jake organizacije za gospodarski preporod domovine, koja počinje s energijom

 

Kad god skoči" u domovinu, svećenik i pjesnik, neumorni djelatnik hrvatskoga iseljeništva, voditelj Hrvatske katoličke misije u Bernu, sudionik književnih večeri, koncerata i recitala, popularni franjevac, dr. Šimun Šito Ćorić, ne može izbjeći medije. U aktualnom razgovoru o domoljublju i hrvatskom gospodarskom zaokretu, na Hrvatskoj radio-televiziji, Šimun Ćorić je pojasnio mnoga gledišta i držanja hrvatskih iseljenika u društvu zanimljvih sugovornika. Svjestan je kako se nikoga ne želi i ne mora prisiljavati da izdvaja od svoje zarade za hrvatski boljitak, a isto tako nije razočaran što se neki Hrvati ne odazivlju pozivima. Kako bi to bilo kad bi svi bili isti? - pita se Šimun Ćorić, ali i odgovora kako zna da se u pojedinim sredinama javljaju uvijek isti kad treba podmetnuti leđa. Nije od onih koji će brojiti tko je koliko i za što dao. Za njega je najvažnija veza s

domovinom, a svaka pomoć, ako je od srca, ona je dragocjena.

 

Kao glavni tajnik Hrvatskog svjetskog kongresa zaokupljen je energetskim projektom što ga hrvatski iseljenici kane ostvariti s Hrvatskom elektroprivredom i tako uvelike pomoći domovini. O tim zadaćama govorio je i za mjesečnik Hrvatske matice iseljenika, pa izdvajamo neka pitanja

Mirjane Greblo i odgovora dr. Šimuna Šite Ćorića.

 

 

Kao glavni tajnik hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) - kako prosuđujete dosadašnji odjek ove krovne organizacije među Hrvatima i Hrvaticama u svijetu?

Bolje je nego što se moglo za početak očekivati. Ovih tjedana i mjeseci održavaju se predkonvencije za bolje organiziranje HSK-a, tj. hrvatskih udruga i ustanova po većini država gdje žive Hrvatice i Hrvati. Primjerice, samo da spomenem ono čemu sam bio svjedokom ili što mi je u zadnjih tjedana prošlo kroz faks i telefon: organiziraju se naši u Slovačkoj, ovdje u Švicarskoj predstavnici velike većine udruga i ustanova već su se našli zajedno i korisno dogovarali, počeli okupljati najbolje ljude u radne skupine i imamo termin u veljači za konvenciju. U Njemačkoj se krenulo očito naprijed, a termin za predkonvenciju je polovicom siječnja '94. Predstavnici Hrvata iz Srbije i Crne Gore javljaju nam da se ipak povezuju i da jedva čekaju sabor HSK u Zagrebu sljedeće godine. U Francuskoj, Švedskoj i Norveškoj većina je već na okupu i već su počeli s djelovanjem. U Kanadi, čini mi se, ide najbolje, u Italiji je relativno rnalo naših, ali se već krenulo s povezivanjem, a po Latinskoj Americi i drugdje u više država imamo inicijativne punktove i krenulo je s mrtve točke ...

Dakle, na samom smo početku i trebat će nam nekoliko godina da se organiziramo i dobro uputimo u sve potrebne djelatnosti. Neki tipično iseljenički narodi uradili su ovaj posao davno, povezali su većinu svojih udruga izvan domovine na svjetskoj razini. Nama se zbog prilika i potreba u domovini posebice žuri, ali postoji opće navikavanje na svaki novi način djelovanja i organiziranja, tu je i zakon prirodnog rasta, pa moramo biti strpljivi s razvojem i jedni s drugima u njemu.

 

Čujemo pojedinosti, ali možete li nam definirati najbitnije o HSK-u?

Svjetski hrvatski kongres je nevladina krovna organizacija hrvatskih udruga i ustanova najprije po pojedinim državama i onda skupa u cijelom svijetu. Svjetsko sjedište mu je u New Yorku, glavno tajništvo u Bernu i domovinski ured u Zagrebu. Djeluje kroz svoja četiri radna odbora ili radne skupine: Humanitarna pomoć, Obnova i ulaganje u domovinu, Povratak i jačanje veza s domovinom (kultura, jezik, škole ... ) te Promičba o Hrvatima i Hrvatskoj.

Znamo da je dosad u domovini i izvan domovine premalo učinjeno na promičbi i informacijama o Hrvatskoj. Što je od HSK očekivati na poboljšanju ovakvih djelatnosti?

Na tom području ima dosta toga bez naše krivnje i zbog sračunatog ignoriranja drugih, ali ima i bezidejnosti i nesposobnosti kako u vladinim ustanovama tako i među nama vani. Mi još uvijek uvjeravamo jedni druge, umjesto da se najprofesionalnije i sustavno okrećemo stranim medijskim i drugim čimbenicima.

Zato HSK stavlja na ovu djelatnost pose bit naglasak. I ovdje potičem različite hrvatske udruge po svim zemljama, da u svakoj državi okupe najbolje što imaju u ovu ekipu hrvatskog lobbyja. U svakoj zemlji gdje živimo najbolje je imati neku vrstu Hrvatskog informativnog centra s ekipom ljudi koji će poznavati domaći mentalitet, stvarati veze, manje govoriti svojim emocijama, a više jezikom koji razumije strana utjecajna sredina.

Mreža za to najsposobnijih naših ljudi treba raditi profesionalno, pratiti medije i utjecati na njih, praviti organizirane kontakte s različitim centrima političke i druge moći u zemlji gdje živi i sl. Ako Hrvati i Hrvatice u svakoj državi gdje žive ne mogu smoći toliko sredstava da opreme jedan takav ured s najnužnijim sredstvima i zaposlimo makar jednu osobu da se profesionalno bavi tim poslom, onda je naša moć i zrelost kao etničke zajednice u dotičnoj državi pod opravdanim pitanjem. Bilo nam to drago ili ne, ima dosta područja na svjetskoj razini, u kojima smo onoliko utjecajni i jaki, koliko imamo novca i moćnih prijatelja.

 

Traže li se posebne kvalifikacije ljudi koji ulaze u vodstvo HSK-a, u njegova tijela i radne skupine?

Drago mi je da ste me to upitali. Biti u vodećim tjelima HSK-a ne znači čast i vlast, već veliku radnu obvezu i financijski osobni trošak. Za posao na hrvatskom polju ima mjesta za sve i potrebni su nam svi ljudi koji mogu u bilo kojem pogledu doprinositi zajedničkoj stvari, ali na vodeća i reprezentativna mjesta tražimo prvu ligu ljudi! Najprikladniji će biti ponajprije oni, koji su se godinama pokazivali vrlo sposobni i vrlo uspješni, a koji su u isto vrijeme od velike većine u hrvatskoj zajednici prihvaćeni i voljeni. Ja sam u jednu državu bio zvan da mirim, jer se nekako na jedno važno mjesto ugurao, izgleda, pošten čovjek, ali za njega je do tada malo tko u toj zemlji čuo, a uz to, nije ni nadprosječno sposoban. Naši su ljudi osjetljivi i bez razloga, a ne li kad imaju razloga za to! Tko sebi nije znao napraviti veliki business, kako će narodu i državi?! Zato je nezaobilazna potreba, da u svakoj državi gdje živimo na tim vodećim radnim mjestima, kako u četiri radna odbora tako i u vodstvu HSK-a, budu najsposobniji i najugledniji naši ljudi koje imamo u toj zemlji, na koje Hrvatice i Hrvati bez zadrške mogu biti ponosni.

Hrvatsko izvandomovinstvo u domovinskom ratu dalo je nesebični i golemi prinos, pa nije nikakvo čudo ako dođe do zamora i iscrpljenosti. Osim organizacijskih, poduzimate li još kakve korake?

 

Čujemo da HSK ima projekt, koji udružuje ponovno sve snage hrvatskog iseljeništva?

Vrlo je važno da je HSK počeo odmah s jednom konkretnom i jasnom akcijom za domovinu, već očito poznatim projektom izgradnje pomorskoga energetskog kabela za povezivanje hrvatskog sjevera s hrvatskim jugom, a uz jug i sjever, ne treba ni naglašavati, što znači Dalmacija Herceg-Bosni i Herceg-Bosna nama svima.

Zapravo, mislim da je sreća da je iza ovog projekta stao u ime Vlade RH gospodin Valentić, da je osiguran kredit, tj. financiranje i da će struja preko naših otoka proteći do početka sljedeće turističke sezone. HSK već nastoji zajedno s Hrvatskom .kreditnom bankom za obnovu (HKBO), Hrvatskom elektroprivredom (HEP) i Hrvatskom maticom iseljenika svim silama animirati Hrvatice i Hrvate izvan domovine, da na čistoj biznismenskoj osnovi, dakle, svojim ulaganjem, a ne darovima, pomognu otplatiti ovaj projekt, a i sami se okoriste. U isto vrijeme, hrvatsko zajedništvo u ovakvim akcijama, uvjeren sam, izgrađuje temelje čvrste i slobodne hrvatske Domovine i pridonosi konačnom rješenju hrvatskog pitanja jednom zauvijek, eto, krajem drugog tisućljeća nakon Krista, na što smo čekali cijelu dosadašnju povijest.

 

Koja je, zapravo, uloga pojedinih udruga nakon organiziranja HSK?

Potrebno je naglasiti: hrvatske udruge i ustanove rade na svim poljima što i dosad i koliko mogu više, mada ima i onih koji su se umorili ili u ponečem (zbog objektivnih razloga, ali i bez njih), razočarali, pa ponovno prikupljaju snagu i tragaju za sigurnijim načinima svo­ga djelovanja. HSK je zato da potiče taj rad pojedinačnih udruga i ustanova, ali i da ga poveže gdje to može, da bi bio efikasniji i donosio više ploda. Primjerice, prije koji mjesec došla je napismeno inicijativa iz Kanade, da sve značajne hrvatske znanstvene ustanove koje imaju veze s hrvatskim jezikom, pa hrvatski Sabor i mi vani, uputimo obrazloženu peticiju najodgovornijima, zasebno po zemljama gdje živimo, da u praksi priznaju posebnost i ime hrvatskog jezika, jer još uvijek je na snazi na sveučilištima, u državnim administracijama i na sličnim razinama "srpsko-hrvatski".

lli drugi primjer: HSK u Švicarskoj počinje uskoro s peticijom i skupljanjem potpisa, da se dokinu vize hrvatskim državljanima za ovu zemlju. Ne mislim, da će nas švicarske vlasti odmah poslušati, ali ćemo u Švicarskoj vidjeti koliko nas za jednu ovakvu akciju imenom i prezimenom ima, čut će se za nas i našu potrebu u švicarskim medijima i, uvjeren sam, makar će malo ubrzati vrijeme dokidanja ulaznih viza za hrvatske građane. Dakle, ima puno stvari u kojima zajednički možemo više postići.

Hrvatskim iseljeništvom na najširoj ravni u domovini se bavi MHI, a u dijaspori cijeli niz različitih hrvatskih udruga. Primjerice, posebice ističem HBZ na sjevernoameričkom kontinentu. S obzirom na novonastalu situaciju, u kojemu bi pravcu ove sve organizacije trebale razvijati svoje djelatnosti?

 

Gdje je mjesto HSK u tomu?

Ne želim biti nikakav procjenitelj, ali prema reakcijama izvan domovine vidim da su ljudi više nego zahvalni da je HMI u dvije godine napravila odlične stvari sa svojim šezdesetak knjižica i knjiga na stranim jezicima, te radio i tv-programima za američki kontinent. Tu je i Vaš i naš mjesečnik Matica, pa sada tjedni dodatak za nas vani u Večernjem listu, te pomoć pri našem povezivanju kroz HSK i pri organiziranju spomenutog projekta otočne veze. HBZ pratim temeljito otkad je na čelu g. Bernard Luketić i znam za puno toga dobrog što je učinjeno kroz tu našu organizaciju. Zato sam se s razlogom na dva mjesta u zadnje vrijeme javno usprotivio nedobronamjemom i krivom mišljenju, da se, tobože, HBZ bolje odnosila prema Hrvatskoj u jugoslavenskoj državi, nego što se odnosi sada prema državi Hrvatskoj.

Ovdje mi je prigoda reći, da se i u domovini i izvan nje moramo više nego dosad čuvati mentaliteta svadljivih ljudi koji najčešće ističu ono što je ružno i paziti da i sami takvi ne (p )ostanemo. Ističemo ono što je dobro i lijepo među nama i ne nastupajmo tako, kao da su nam prigovaranje i ogovaranje postali službenim obrtom. Ali još se se vratimo HBZ. U Kanadi sam prije mjesec dana u Torontu i Montrealu bio s tamošnjim predstavnicima HBZ koji su sudjelovali u konstituiranju HSK za Kanadu. Iz SAD su mi javili da se u drugoj polo­vici siječnja 1994. u Washingtonu održava osnivačka skupština Nacionalne federacije američkih Hrvata, koji će većinom pristupiti jedan broj udruga starih naših iseljenika, tj. onih koji su tamo rođeni. Da mi vrijeme i druge okolnosti dozvoljavaju, rado bih se našao na tome skupu. A kad govorimo o ulozi HSK kao krovne organizacije svih hrvatskih udruga i ustanova izvan domovine, onda znam da nam kao narodu i njegovim udrugama izvan domovine drugog puta nije, želimo li stvarno djelovati složno i uspjesno.

Teškoća je što takve tradicije nemamo, pa ostaje pitanje, koliko smo mi zreli za jedno takvo zajedništvo i koliko nam vremena treba da za njega sazrijemo? Svakako, što prije počnemo, brže ćemo u takvoj zrelosti rasti! I ne treba se ni čuditi ni smatrati tragičnim, ako se poneki ljudi i udruge već a priori opiru takvom zajedništvu, rekao je na kraju fra Šimun Šito Ćorić.

Petak, 8. srpnja 1994., Višnja Gotal

POVEZIVANJE HRVATSKOG JUGA I SJEVERA

Odgovorne osobe u Hrvatskome svjetskom kongresu, hrvatskoj Vladi, Hrvatskoj banci za obnovu, HEP-u, pa i Hrvatskoj matici iseljenika nisu dovoljno učinile u animiranju iseljenika za ulaganje u projekt povezivanja elektromreže sjeverne i južne Hrvatske

Naši uredi za promidžbu moraju imati dobro organiziranu bazu u domovini, jer bez toga rad HSK na informiranju u inozemstvu dolazi u pitanje HSK nije samo za bogate Hrvate

Tijekom nedavne Druge konvencije Hrvatskoga svjetskog kongresa na kojem je 450 delegata razmatralo brojne prijedloge i probleme vezane uz iseljeništvo, nazočni su donijeli smjemice za kvalitetniju suradnju domovine i dijaspore. Nastavak financiranja projekta Otočna veza sugestija Vladi Republike Hrvatske da što skorije otvori Ured za promociju Hrvatske u svijetu, prijedlog Zakona o povratnicima tek su neke od tema kojima su se sudionici Konvencije bavili tijekom trodnevnog zasjedanja. Govoreći o prioritetnim zadacima organizacije, Šimun Šito Ćorić predsjednik HSK, kaže:

Izvan strančarstva

Kongres djeluje tek godinu dana te mi danas još uvijek ustrojavamo organizaciju i preciziramo uvjete njezina djelovanja. Prioritetno je sada osnovati organizacije u svim zemljama gdje one još ne postoje, iako je značajno da kongresi funkcioniraju već u dvadesetak zemalja, dok su još u deset država u procesu organiziranja. Uskoro ćemo ustrojiti kongrese u Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, a na ovoj je konvenciji priznato punopravno članstvo Hrvata iz Vojvodine i Crne Gore ili, kako Bela Tonković kaže, od Subotice do Tivta.

Dok će kongresi Mađarske, Rumunjske i Slovačke punopravnim članovima postati tek nakon održanih konvencija u svojim zemljama, organizacije iz Vojvodine i Crne Gore automatski su putem ostvarile to pravo?

Političke su prilike u tim dijelovima bivše Jugoslavije uzrok automatskom primanju u članstvo. Danas je nerealno očekivati održavanje osnivačkih konvencija ondje, jer ih nitko neće registrirati kao hrvatsku organizaciju. A kada bismo to čekali ...

Što je sa gradiščanskim Hrvatima?

Austrijski kongres već je organiziran, jedino što gradiščanski Hrvati još nisu imenovali svog dužnosnika u Izvršni odbor organizacije. Inače, čeka ih dopredsjedničko mjesto u HSK Austrije.

Je li HSK organizacija koja okuplja samo bogate i uspješne Hrvate, što bi se možda moglo zaključiti prema delegatima nazočnima na konvenciji? Naime predstavnika iz Latinske Amerike, primjerice, gotovo i nije bilo.

HSK je otvoren svima. Među desetak zemalja koje su u procesu osnivanja kongresa posebno mjesto zauzimaju Hrvati iz Latinske Amerike. To je u vrijeme bivšeg sistema bila najodbačenija hrvatska migracija i poznato je kako se država odnosila prema njima, a i hrvatska Katolička crkva mogla je imati bolji odnos. Nažalost, ovaj je dio hrvatskoq iseljeništva najslcornašnl]i jer takve su i prilike zemalja u kojima žive. Konvenciji su prisustovali rijetki sudionici iz Brazila, Perua, Argentine i delegati HSK osnovanog u Čileu. Na ovoj je konvenciji i u Izvršnom odboru HSK živo podržana namjera da se iseljenicima iz tih zemalja materijalno pomogne kako bi se i njihovi kongresi "postavili na noge". Međutim, i ondje ima bogatih hrvatskih pojedinaca od kojih se očekuje pomoć i darežijivost u ostvarivanju te ideje. Na ovoj konvenciji oni su bili oslobođeni plaćanja kotizacije u visini 200 dolara, a također nemaju obvezu plaćanja članarine.

Povratnički zakon

lako je Hrvatski svjetski kongres, osnovan po uzoru na židovsku organizaciju istog karaktera, po statutu nadstranačka i nevladina organizacija, na konvenciji je usvojen zaključak o ustrojavanju kongresa kao udruge svih hrvatskih organizacija, što dakle ne isključuje i sudjelovanje političkih stranaka u njegovu radu. Dovodi li to u pitanje apolitičnost organizacije?

Po našem statutu stranačko djelovanje ne dolazi u obzir, i to je polazna točka djelovanja HSK. Uostalom, kongresi raznih zemalja moraju djelovati u skladu sa zakonima određene države, a na ovoj se konvenciji pokazalo da ni jedna zemlja na svijetu, sporna je bila tek Nizozemska, ne dopušta osnivanje političkih stranaka drugih zemalja u svojoj državi. Prema tome HSK je otvoren svim udrugama koje prihvaćaju njegov Statut. No da postoje pokušaji stranačkog miješanja u HSK ne treba prešutjeti. Međutim, tijekom posljednje godine ti su pokušaji bitno oslabili, a uvjeren sam da će potpuno prestati tek kada se promijene prilike u domovini u (ne)parlamentarnom ponašanju među strankama. Nama mnogima vani čudna je i stranačka i antistranačka "zadrtost". Naravno da su radini i sposobni ljudi dobro došli u kongres iako su možda kao pojedinci stranački aktivni.

Na održanoj je Konvenciji predložen i zakon o povratnicima kako bi se regulirale neke nepravilnosti u odnosu prema njima. Zna li se kada će ovaj prijedlog ući u saborsku proceduru?

Mi smo zakon predložili, a sada ostaje da ga stručne službe Vlade RH dobro prouče, prema potrebama dopune i predlože Saboru na usvajanje, te se prema njemu ravnaju. Mislim da hrvatski povratnici zaslužuju i zakonsku regulativu svojeg statusa, pa makar i ovako skromnu. Kada bi, naime, administracija čestito obavljala svoj posao, zakon ne bi bio ni potreban.

Iseljenici nisu zakazali

Radna grupa za gospodarstvo, obnovu i ulaganje donijela je zaključak, koji je kongres usvojio o nastavku financiranja otočne veze Melina - Zadar u vrijednosti od 40 milijuna dolara. Iako je projekt dogovoren tijekom prošlogodišnje konvencije, do sada je prikupljeno tek nešto manje od pola milijuna marka. Zašto su, odnosno jesu li iseljenici zakazali?

Najvažnije u ovom trenutku jest što je Vlada ipak pronašla, odnosno posudila potrebna sredstva i time omogućila da se projekt ovih dana privodi kraju. Iseljenici nisu zakazali, ali netko drugi jest. Odgovorne osobe za ovaj projekt u HSK, hrvatskoj Vladi, HKBO-u, HEP-u pa čak i u Hrvatskoj matici iseljenika nisu učinili dostatno u primjerenom animiranju iseljeništva kako bi se njihovim ulaganjem u projekt ovaj dug počeo otplaćivati. Zbog toga novoizabrani predsjednik odbora za ovaj program Josip Vinski ima obvezu da sa spomenutim ustanovama, koje su stale iza projekta, počne temeljitije rješavanje problema promidžbe.

Kada je riječ o promidžbi i općenito o promociji Hrvatske u svijetu, iseljenici nužnim drže osnivanje Ureda pri Vladi Republike Hrvatske koji bi se bavio time.

To je odavno trebalo napraviti. Nažalost, kada smo u pitanju mi koji smo izvan saborskih i Vladinih krugova, ostaje nam samo da predlažemo. HSK je u svakoj državi po statutu obvezan osnovati svoj ured za promidžbu i informiranje. No bez vrlo dobro organizirane baze u domovini, kao što bi bio predloženi Ured naša uspješnost dolazi u pitanje.

Je li na posljednjoj konvenciji dogovoren još koji projekt ulaganja u domovinu? Kao HSK u cjelini nismo dogovarali ništa novo dok ne završimo započeto, a to je Otočna veza. Međutim, naš radni odbor za promidžbu, informiranje i lobby prihvatio se obveze da sufinancira kupovinu kratkovalnog radio-odašiljača, ali po svemu sudeći to neće biti potrebno jer je Sabor zaključio da bi Vlada trebala osigurati potrebnih milijun maraka za medijsko obavješćivanje iseljeništva. Mislim da će biti porazno ako Vlada kaže da nema taj novac.

 

 

• ••••

Zajedničar

7. lipnja 1995.

Slijedeći razgovor su Glavni predsjednik Hrvatske Bratske Zajednice Bernard M. Luketich i predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa dr. Šimum Šito Ćorić imali u Glavnom uredu za vrijeme njegovog nedavnog posjeta Pittsburghu.

 

POVEZIVANJE HRVATSKIH UDRUGA U SVIJETU

 

Kada i kako je došlo do ideje da se ustanovi Hrvatski svjetski kongres?

Ono što su neki drugi tipično iseljenički narodi davno učinili, dolaskom hrvatske države to je i za naš narod postalo moguće. To bih osobno označio kao osnovni preduvjet početka HSK-a. Inače, početne ideje za njegovo osnivanje došle su iz redova hrvatske emigracije prije tri godine. Načelni cilj je bio i jest: povezati hrvatske udruge i ustanove izvan domovine na cijelom ovom planetu. Bilo je i prije sretnijih i manje sretnijih priprema, ali je ono što je nazvano Prva konvencija HSK-a, ona osnivačka, održana početkom srpnja 1993. u Zagrebu, s oko četiri stotine delegata iz cijeloga svijeta.

 

Na koji način i tko je bio pozvan na osnivačku, Prvu konvenciju HSK-a?

Osobno nisam bio u tom Organizacijskom odboru, ali znam da su se pozivi slali na dostupne adrese hrvatskih udruga i ustanova diljem svijeta, da se njih opet molilo da ih proslijeđuju dalje, a objavljivani su slični pozivi i obavijesti u domovinskom tisku. Glavni je problem bio, a nažalost, još uvijek nije do kraja riješen, što nije bilo adresara. Evo i danas dođem u Ameriku, pa vidim da ni tu nemamo još adresara pojedinih udruga i ustanova ni u pokrajinama, a kamoli za cijelu Ameriku ili cijeli svijet.

Dakle, do nekih, uza sve, ništa od toga nije doprlo, neki od obaviještenih nisu još pokazivali interes za takvo što ili su imali neke druge (ne)opravdane razloge da ne pošalju svoje predstavnike. Tu su i oni naši ljudi koji po svojoj prirodi čekaju da sve krene, pa da se tek onda oni priključe.

Sve je to razumljivo, ali zbog svega toga to nije mogao biti najreprezentativniji skup Hrvata i ljudi hrvatskog podrijetla, ali se jednom moralo početi. Već je bilo nešto bolje na drugoj konvenciji 1994., a na onima pred nama 1996. i posebice 2000. godine, imat ćemo, uvjeren sam još bolje predstavništvo hrvatskih društava i ustanova izvan domovine.

 

Kako bi se ukratko mogla naznačiti bitna narav HSK-a?

Po svom isproba nom primjeru nacionalnih svjetskih kongresa drugih tipično iseljeničkih naroda (židovskog, mađarskog i dr.), HSK je izvandornovinska nevladina, nadstranačka i vrlo labava povezujuća organizacija hrvatskih udruga i ustanova na cijelom ovom planetu. Hrvatske udruge i ustanove povezuju se dragovoljno u svakoj stranoj državi u HSK za tu državu, a onda takvi državni, ili bolje reći nacionalni kongresi tvore cjeloviti HSK. Nadalje, prema svojim statutima HSK se nema pravo miješati u poslove pojedinih udruga i ustanova. U zajedničko ime se nastupa tamo gdje se složimo i gdje su nam svima interesi zajednički, a u ostalim djelatnostima i nastupima svaka pojedinačna udruga i ustanova djeluje kako bolje može prema svojim ciljevima.

 

Koja je dosadašnja bilanca djelovanja HSK-a?

Povezati naše ljude u jednom gradu ili pokrajini nije lako, a mi smo sebi zadali zadaću da se povežemo u cijelom svijetu izvan domovine. Preteško je to i trebat ćemo još koju godinu naporno i nezahvalno raditi, da se napravi osnovna struktura povezivanja. Međutim, bolje i brže je krenulo nego što smo se nadali, pa ću rado navesti ono uistinu najvažnije što je dosad učinjeno.

1. Nakon ipak uspješne osnivačke Konvencije, HSK je u siječnju 1994. uspješno registriran kao neprofitna međunarodna organizacija sa sjedištem u New Yorku i s domovinskim sjedištem u Zagrebu. Na oba mjesta imamo voditelja tih ureda.

2. Dosad su također ustanovljeni nacionalni kongresi u dvadesetak država diljern svijeta, naravno, sa svojim dužnosnicima u punim adresama, a u još nekoliko država u procesu su ustanovljivanja.

3. Smatram vrlo važnim, što smo sada na poslu stvaranja adresara svih hrvatskih društava i ustanova diljem svijeta, jer dosad, kao što sam napomenuo, većinom nismo imali takvo što ni na pokrajinskoj razini. Ako ovu preuzetu obvezu već jednom dobro ispune Izvršni odbori HSK-a pojedinih država, imat ćemo uskoro adresar svih nas po cijelome svijetu. Krajnje je vrijeme da se makar na ovaj način u svijetu prebrojirno. Tako ćerno postati svjesniji svoje snage i početi koordiniranije djelovati prema nedvojbenim zajedničkim ciljevima.

4. Nakon peticije HSK-a Saboru RH u srpnju 1994., dokumentom Sabora RH od 20. siječnja 1995. omogućeno je Hrvatima izvan domovine da se na sljedeći način redovito čuje i njihov glas u toj vrhunskoj hrvatskoj ustanovi i da tako i na taj način pridonese u cjelini potrebama svoga naroda:

imamo svoga stalnog promatrača u Saboru RH

primamo sve saborske pisane materijale i

e) jednom-dvaput godišnje aktuini predsjednik HSK-a može izložiti pred Saborom stavove i mišljenja s pozicija Hrvata izvan domovine o svemu što se odnosi na stanje hrvatske države i cjelokupnoga korpusa hrvatskog naroda u domovini i izvan nje. U tu svrhu potrebiti su trajni prijedlozi svih naših ljudi izvan domovine koji imaju i žele nešto reći, da bi tako naš nastup pred Saborom bio što reprezentativniji i sadržajniji. HSK je također na putu da slično postigne u Zastupničkom domu HR Herceg-Bosne, odnosno u parlamentu Federacije BiH.

5. Službenim zahtjevima i molbama na najvišim razinama hrvatske vlasti, HSK je bitno doprinjeo odluci Vlade RH o otvaranju ministarstva ili jednoga vladina ureda za potrebe nas izvan domovine, a u saborskoj proceduri je od nas predloženi zakon o povratnicima, koji dosad nismo imali.

6. Na prijedlog i inicijativu HSK-a izgrađena je "Otočna veza", to jest projekt vrijedan 42 milijuna američkih dolara, koji je strujom preko otoka i ispod mora povezao hrvatski sjever s jugom. Naravno, da HSK ne može biti ni odgovoran ni zaslužan za količinu ulaganja hrvatskih ljudi izvan domovine u ovaj projekt, bez obzira što mu to neki stavljaju na leđa. Za nas je važno da je novac za taj projekt pronađen i da "svitli" u Dalmaciji, a business i ulaganja imaju svoje vlastite zakone. Naša inicijativa je također bila, da se kupi dobar radioodašiljač, pa da hrvatski radio možemo slušati svagdje po svijetu. Kad dođu još dvije dodatne antene sada u srpnju, čuti će se Zagreb još bolje. Ne treba zaboraviti i inicijativu s Hrvatskim informativnim centrom u Zagrebu, nakon koje svaki dan na sjeverno-američkom kontinentu gledamo dnevnik i još pola sata izabranog programa HRT-a.

7. U Večernjem listu za inozemstvo već dulje HSK zajedno s Hrvatskim informativnim centrom izdanje tjedno novinski prilog Dom i svijet. Upravo dogovaramo, da na tim stranicama također na zasada najbolji mogući način nuditi potrebite naše informacije svim hrvatskim udrugama i ustanovama diljem svijeta.

8. Od ove jeseni HSK počinje s 14 stipendija do svršetka studija za talentirane studente u domovini. Naš projekt sestrinskih zemalja otvara mogućnost pomoći Hrvaticama i Hrvatima iz siromašnijih zemalja. Primjerice, Hrvati iz Njemačke vežu se s Hrvatima u Vojvodini, Hrvati iz Švicarske s našima u Rumunjskoj itd.

 

Kako se financira toliki broj faksova, telefona, putovanja, općenito kako se pokriva troškovnik HSK-a?

Namjerno još nismo počeli s obaveznim članarinama, a dosad svatko od dužnosnika snosi sam svoje osobne troškove. Zahvalni smo Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu, da nam je tamo za domovinsko sjedište osigurala prostorije, faks, telefon i suradnike, a isto tako za to isto gosp. Josipu A. Sovulju koji nam je to isto osiguravao dosad u New Yorku za međunarodno sjedište HSK-a.

Ipak u načelu, i s time ćemo uskoro početi, udruge se po pojedinim državama same trebaju dogovoriti o svojim članskim prilozima kako bi se mogao pokrivati troškovnik i redovno štogod dobra činiti za domovinu. Svaki Izvršni odbor pojedine zemlje odgovoran je za godišnje priloge koje treba u ime svoje zemlje uplatiti u svjetsku riznicu HSK-a.

Kad su u pitanju radne i upravne aktivnosti, organizacijski gledano, kako djeluje HSK?

S jedne strane, HSK će biti onoliko jak i djelatan koliko su jake i djelatne udruge i ustanove koje ga tvore u svakoj državi. S druge strane, HSK u svakoj državi i na svjetskoj razini djeluje kroz pet Radnih odbora (RO): 1. RO za humanitarne djelatnosti; 2. RO za ulaganja u domovinu; 3. RO za veze s domovinom (školstvo, jezik, kultura općenito i sl.); 4. RO za promidžbu (lobby) i informiranje, te 5. RO za mladež. Na čelu svakog Radnog odbora u pojedinoj državi stoji predsjedatelj.

 

Mogu li pojedinci biti članovi HSK-a?

HSK je po svojoj prirodi i statutima organizacija udruga i ustanova, te samo tako indirektno i pojedinaca koji su članovi tih udruga i ustanova. Dakle, iza svakog pojedinca mora stajati neka hrvatska udruga. Na sljedećem sastanku Središnjeg odbora sada krajem lipnja u Zagrebu vjerojatno će proći odluka da počnemo primati u HSK pojedince kao "prijatelje HSK-a" i kao "mecene HSK-a".

 

Kakav je stav HSK-a prema hrvatskim vlastima u domovini? Ponegdje se u početku moglo čuti kako je HSK "režimska" ustanova?

Kao prvo, mi smo toliko različiti i razbacani po ovom planetu, da odgovor na Vaše pitanje može biti samo načelan, to jest da smo svi sretni da je došla hrvatska država i da podupire sve što je hrvatsko, te da nama svima na srcu leže nedvojbeni hrvatski interesi. Ali prije ostalog, ovdje bih htio nešto posebno istaknuti.

I komunizam i Jugoslavija su propali za hrvatski narod, ali još žive u vidu različitih opterećenja u glavama i mentalitetu jednog broja naših sunarodnjaka. Izraz režimski je mogao vrijediti kad smo imali nenarodni sustav vlasti i kad je naš narod na silu bio držan u tuđoj državi. Sada kad imamo svoju državu i vlast koju naš narod bira na slobodnim izborima, postaje nelogično takvo što čak i reći, osim ako ćemo cijeli narod zvati režimskim!

Evo, sad kad sam bio na putu kroz Ameriku, čak me je jedan stari prijatelj, inače dugogodišnji politički prognanik, gotovo s prijekorom priupitao: "Čujem da je HSK bliz Tuđmanu i Saboru?" Molim vas, kao da bi HSK trebao biti daleko od hrvatskog Sabora i poglavara svoje vlastite države! Vidite dokle to ide, a čovjek je još intelektualac! Nešto je jasnije, kad kažern, da je on podupirao jednu stranku koja je dobila vrlo malo mjesta u Saboru, pa je njemu odmah sumnjivo biti bliz hrvatskom Saboru! Međutim, sve je to razumljivo, sve su to i kod naših "odraslih" dječje bolesti. Trebat ćemo vremena da odrastemo i naučimo kulturu življenja u slobodi i vlastitoj državi. A moramo se pomiriti i s time, da će neki i umrijeti, a neće to biti u stanju steći!

Što se tiče mene osobno, mogu reći da je HSK sretan što ima na svojoj strani hrvatsku državu i njenu vlast, koja s velikim poštovanjem podržava naše korake prema općem hrvatskom zajedništvu i djelovanju. Iz susreta na najvišim državnim razinama nikad nije potekla niti jedna riječ nekakve naredbe ili kontrole ili ni najmanjeg manipuliranja. A za pametne je privilegija imati mogućnost čuti savjete prvih ljudi našega naroda, a opet ostati slobodan u djelovanju i odlučivanju.

Kad je u pitanju naš odnos prema hrvatskoj državi i aktualnoj vlasti u njoj, onda treba biti svjestan da u ova velika i mučna vremena treba biti zajedno, uvažavati Činjenicu da se politika vodi u domovini, a ne iz moje ili Vaše sobe odnekuda iz inozemstva. Lako je izdaleka govoriti, jurišati i obećavati, kad to nikoga ne obvezuje! Ja sam za to da se redovito postavljaju upitnici i na ono što izgleda najsigurnije, ali sam uvjeren da je danas najučinkovitije u načelu imati povjerenje, provjeravat će se to povjerenje na svakim novim izborima i to treba nedvojbeno poštivati. I zahvaljivati Bogu da imamo koga poštivati!

 

Bojite li se ičega kad je u pitanju organiziranje i djelovanje HSK-a?

Da, nesposobnih ljudi na odgovornim mjestima, onih koji nisu od većine prihvaćeni ili im je vlastita promocija važnija od hrvatske stvari, a guraju se na vodeća ili više vodećih mjesta. Sačuvaj nas Bože i onih svadljivih i onih koji su specijalisti za isticanje negativnog kod drugih, koji u svima koji ne misle ili ne djeluju na njihov način počinju gledati neprijatelje i svoje i hrvatske.

• ••••

SLOBODNA DALMACIJA

Alilović

UKLANJAMO LAŽi O HRVATIMA

 

Dr. fra Šimun Šito Ćorić svestrana je osoba. Posvetivši se svećeničkome pozivu, studij bogoslovnih znanosti završio je u Sarajevu i Luzernu u Švicarskoj, a psihologiju u New Yorku na Columbia University. Stupanj doktora znanosti postigao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1989. godine. Uz svećeničke poslove bavi se pisanjem proze i pjesama, sklada, a uz gitaru i zapjeva. Član je više naših i svjetskih znanstvenih i književnih udruga. Misionar je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Bernu u Švicarskoj. Svesrdno se od rane mladosti angažira na poslovima kojima se promiču interesi Hrvatske i svih Hrvata. Kada je prije tri godine osnovan Hrvatski svjetski kongres, izabran je za

tajnika, a sada je njegov predsjednik.

 

Zamolili smo ga za razgovor i prvo smo željeli čuti o toj svehrvatskoj udruzi.

Ono što su tipični iseljenički narodi učinili prije na svojem ujedinjavanju u svijetu, Hrvati su to mogli učiniti tek uskrsnućem hrvatske države. Hrvatski svjetski kongres ima ista ili slična pravila kao i drugi. Želimo povezati sve hrvatske udruge i ustanove izvan domovine kako bismo postali jači i kako bismo određene akcije, oko kojih se svi složimo, lakše provodili.

 

Mogu li se pojedinci izravno uključivati u Kongres?

Pojedinci ulaze u Kongres preko svojih udruga, što znači da nismo organizacija pojedinaca. Oni mogu na više načina, kada su u udruzi, djelovati, a mogu i onda kada nisu u udruzi ako neka udruga od njih nešto traži i oni to mogu i žele učiniti. Ima i pojedinaca koji kažu da se ne žele miješati u naše poslove, ali podupiru ono što mi radimo i pomažu nam. Njih zovemo prijateljima Kongresa. Među njima su i pojedinci koji daju darove za potrebe domovine u većim iznosima, pa ih ponekad nazivamo mecenama ili pokroviteljima.

 

Aktivnosti Kongresa

Hrvatski svjetski kongres nije stranačka institucija?

Ne, mi smo nevladina, nestranačka i nadstranačka ustanova u svakome pogledu. Nikoga ne pitamo iz koje je hrvatske stranke, pa ni koje je vjere. Bitno je da se osjeća hrvatski i želi promicati hrvatske interese bilo u domovini ili u iseljeništvu.

 

Što biste rekli o osnivanju stranaka među Hrvatima izvan domovine? Ovo pitam i zbog toga što to ne čine drugi narodi. Ne čine, na primjer, ni Židovi.

Hrvati su bili u specifičnim prilikama za vrijeme komunističke vladavine u domovini. Hrvati izvan domovine želeći na razne načine pomoći Hrvatskoj kada se oslobađala komunističkoga jarma, uključivali su se i u djelovanje raznih hrvatskih stranaka. Bilo je to sasvim normalno i poželjno. Međutim, u posljednje vrijeme u svim zemljama stranačko nadmetanje naših ljudi popušta, a sve više jača svijest da se hrvatska politika vodi u Hrvatskoj, a mi izvana više možemo učiniti na humanitarnim, promidžbenim, gospodarskim i sličnim poslovima u kojima ne dolaze do izražaja stranačke razlike.

 

Hrvatska ima u svijetu dosta prijatelja, ali ima i onih koji nas ne gledaju baš lijepim očima. Što Hrvatski svjetski kongres čini na promicanju istine o Hrvatskoj i Hrvatima?

Drago mi je što me to pitate. Tijekom komunističke vladavine u domovini, mi koji smo živjeli u inozemstvu jedni druge uvjeravali smo u ono što smo svi znali i bili uvjereni, a to je da Hrvatskoj i Hrvatima nema spasa bez vlastite države, ali smo se premalo okretali prema inozemnim središtima moći i medijima. U Hrvatskome svjetskom kongresu djelujemo u pet radnih odbora, a to su humanitarne djelatnosti, kultura i veze s domovinom, promidžba i informacije, ulaganje i biznis, te Radni odbor za mladež. U svakoj zemlji u kojoj djelujemo tražimo ljude i osnivamo stručne skupine koje imaju kontakte ili ih mogu uspostaviti sa središtima moći i medijima kako bismo promicali ne lijepe priče o Hrvatskoj i Hrvatima, nego da bismo kazivali istinu. O nama se desetljećima lagalo i te su laži, na žalost, ostavile tragove jer ih dugo vremena nije imao tko opovrgavati.

Mi to sada postupno, ali ipak uspješno uklanjamo. Osim hrvatske diplomacije koja svojim kanalima i metodama promiče istinu o Hrvatskoj, mi u Kongresu također imamo svoje. Nije to dupliranje poslova, jer nije isto kada građanin hrvatskoga podrijetla u nekoj zemlji kao što je Amerika, Kanada, Australija na nešto reagira ili kada to čini diplomacija jer se drži da su diplomati plaćeni za takve poslove. Posebno je važno kada reagiraju građani tih zemalja koji nisu hrvatskoga podrijetla, a takvih ljudi imamo.

 

Tromost birokracije

s pravom se očekuje da će se Hrvatski svjetski kongres svesrdno uključiti u napore obnove Hrvatske i svih prostora na kojima žive Hrvati?

Hrvatski svjetski kongres dosad se najviše trudio, na jednoj strani, oko osnovnih poslova svojega organiziranja po cijelome svijetu i to će još potrajati. Tu spadaju izbor vodećih ljudi, oblikovanje radnih odbora, sjedišta, telefoni, faksovi, adrese, ogranci, međusobna komunikacija itd. Hrvatska matica iseljenika i Večernji list pomažu nam dosta. U inozemnom izdanju toga lista svakoga ponedjeljka objavljujemo svoj HSK-bilten u zajedništvu s prilogom Dom i svijet, gdje donosimo vijesti, obavijesti i pokušavamo ga organizirati i kao svojevrsnu kroniku zbivanja među našima izvan domovine.

Nadamo se da će do Uskrsa izići i Adresar hrvatskih udruga i ustanova izvan domovine, koji dosad nismo imali, a priprema ga naš predsjedatelj Radnog odbora za ulaganja gospodin Josip Vinski u Torontu. Tu je i naš Studentski fond HSK, koji je počeo rad stipendirajući petnaestak studenata u domovini. Imamo i mehanizam od desetak tzv. sestrinskih zemalja po kojemu Hrvati iz bogatijih zemalja pomažu one iz siromašnijih i s njima se povezuju. Primjerice, Hrvati iz Švicarske čine nešto za naše u Rumunjskoj, Hrvati iz Njemačke za one u Vojvodini i slično. U humanitarnim stvarima bili smo vjerojatno najaktivniji, a sada sve više radimo na ciljanoj i neposrednoj pomoći. Tako je nedavno Hrvatski svjetski kongres za Australiju platio jedan Plivin račun od 42.500 dolara, a Pliva je za to isporučila lijekove u Kninu i Petrinji.

 

Postoji li možda neka evidencija potencijalnih ulagača među Hrvatima koji žive i rade u inozemstvu?

Kada je riječ o ulaganju, tada ne treba mnogo računati na domoljublje. Novac ne poznaje domoljublje. Jedno su darovi, a drugo biznis. Ulagač će uvijek tražiti da za jedan dolar dobije dva ili barem jedan i pol. Prolazi vrijeme darivanja u kome su se naši ljudi iskazali, a sada dolazi vrijeme ulaganja. Najvažnije je našim ljudima dati dobre uvjete za ulaganje, uključujući i sigurnost. Također je važno obavijestiti ih o uvjetima ulaganja i sigurnosti i u to ih uvjeriti, na čemu i mi u Kongresu radimo koliko možemo. Kada se pojave ulagači, tek onda dolazi pravo vrijeme za Hrvatsku. U onome što domovina nudi ponešto bi trebalo hitno popraviti. Navest ću primjer hrvatskih banaka. One daju veću kamatu na štednju od mnogih banaka u svijetu. Nas je mnogo izvan domovine i kada bi samo polovica ljudi koji žive u Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj i drugdje samo polovicu svoga novca držala u hrvatskim bankama, u Hrvatskoj bi se okretao silan novac.

Naše se banke moraju osloboditi inertnosti, treba naše ljude u inozemstvu upoznati s uvjetima štednje u hrvatskim bankama, treba im te banke približiti izravno ili u suradnji s bankama u zemljama u kojima žive naši ljudi. Tijekom rata naši su ljudi bili oprezni prema hrvatskim bankama, ali se sada oslobađaju tog opreza. Ima mnogo prigovora na postupke činovnika ne samo u bankama nego i u drugim uredima, uključujući i one državne. Uzmite za primjer ovaj posljednji popis birača u inozemstvu za potrebe izbora. Administracija iz Zagreba tisuće i tisuće nas nije uopće popisala, niti se mnogo trudila da to učini.

 

Vrijeme povratka

Ovdje u domovini mnogo se govori o povratku naših ljudi iz tuđine. Vi s mnogima od tih ljudi često kontaktirate. Koliko se njih uistinu želi vratiti?

Velik broj njih govori o povratku. Verbalne su želje velike, ali s praksom nismo zadovoljni. Ima za to mnogo razloga. U domovinskome tisku često čitam da su razlozi sporoga povratka financijske naravi i stanje sigumosti. Sve to stoji, ali se malo spominju razlozi psihološke naravi. Uzmite čovjeka koji je dvadeset, trideset ili više godina izvan domovine. On se tamo saživio, stekao navike, poznanstva, pa možda i prijateljstva, izrodio djecu koja su već odrasla ... Ne može on sve to jednostavno zanemariti i odbaciti. Čovjek je najbolje godine života proveo u iseljeništvu i kako to ostaviti? Najteže je s djecom koja su odrasla izvan domovine, jer su sve životne navike tamo stekla, bolje govore jezik sredine u kojoj žive nego materinski, a kada dođu u Hrvatsku, na više se područja osjećaju kao stranci uglavnom zbog dugogodišnje odsutnosti, ali i zbog drukčijih odnosa u domovini nego u tuđini.

Teško je našim ljudima cijepati obitelji jer bi se oni vratili, a djeca ne žele. Ima i slučajeva da se suprug vraća, a žena ostaje, jer ona ne može smisliti situaciju u kojoj ne bi radila. Nije joj dosta imati kuću negdje u gradu, predgrađu ili selu, jer ne zna što bi sa sobom u toj kući bez rada i društva na koje je naučila. Sve te pragove teško se prelazi, a svemu tome sve donedavno bila je pridružena nesigurnost, rat... Ljudi kukaju za povratkom, ali se ne vraćaju. Ipak, mislim da dolazi vrijeme masovnoga povratka, poglavito umirovljenika. Kada je riječ o umirovljenicima, država će morati riješiti fiskalne probleme kako se ne bi dogodilo da plaćaju dvostruki porez. Pozivajući i podupirući Hrvate na svakome koraku na povratak, predsjednik Tuđman aforistički je dobro istaknuo naš sadašnji veliki problem kada je rekao da imamo zemlju, a nemamo ljude!

Kada to kažete, možda nije suvišno podsjetiti na jedan podatak. Naime, među narodima koji dodiruju Mediteran Hrvata ima samo 1,2 posto, a zauzimaju 12 posto obale.

Taj podatak morao bi biti poznat svakome Hrvatu i svi bismo se prema njemu morali odnositi odgovomo. Uvijek je bilo opasno imati prazne prostore, pa je i sada. Treba mnogo rada, upornosti i strpljivosti svakoga našeg čovjeka, udruge i svih Vladinih i nevladinih institucija, ali učinkovito, a ne deklarativno. Mnogo toga treba činiti da bi se ljudi vraćali. Navedimo još jedan primjer. Ne vraća se svaki naš čovjek s 200 tisuća dolara, nego s manje, pedeset tisuća, pa i manje, te ne može kupiti ili napraviti kuću, a ne može zamisliti život bez sigurna krova nad glavom. U tome bi im banke morale pomagati onako ili slično kako se to radi u mnogim drugim zemljama. Naši ljudi koji se vraćaju ne traže nikakve povlastice, nego samo ono na što imaju pravo i što je moguće.

NEDJELJNA DALMACIJA

10. svibnja 1996., Anđelka Mustapić

 

NIJE LAKO IMATI DRŽAVU

 

Fra Šimun Šito Ćorić, pjesnik, kantautor i putopisac, doktor psihologije i autor dvadesetak knjiga, producirao je zajedno sa Stipicom Kalogjerom i promovirao u Zagrebu 25. travnja u Matici iseljenika, kasetu i CD Bože moj, što je jutro. Taj ambiciozni, nekomercijalni i. edukativni projekt, ostvaren u izdanju hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, predstavlja izbor najpjevanijih duhovnih pjesama iz svjetske glazbene baštine, koje su, zahvaljujući probranoj interpretaciji, konačno dobile i fantastičnu hrvatsku izvedbu.

No, fra Šimun Šito Ćorić nije slučajno postao idejnim začetnikom toga pionirskog rada, kako ga je ocijenio na promociji. Svoje djelovanje odavno je proširio po cijeloj Švicarskoj, gdje mu je bila povjerena jedna katolička misija, a zatim od skandinavskih zemalja do Australije i od Australije do Zagreba i Filozofskoga fakulteta, gdje već tri godine, kao stalni gost profesor, predaje psihologiju religioznosti. Na tome planetarnom putu obavlja i tešku zadaću predsjednika Hrvatskoga svjetskoga kongresa, utemeljena 1993. u cilju povezivanja Hrvata u dijaspori.

 

Početkom srpnja u Zagrebu će se održati Treća konvencija Hrvatskoga svjetskog kongresa. Zanimljiv je podatak da je on u međuvremenu registriran kao jedina međunarodna hrvatska udruga. Što to konkretno znači?

Hrvatski svjetski kongres je nevladina i neprofitablina udruga koja je međunarodnom registracijom stekla mogućnost da ima svoje promatrače u UN-u, Ženevi i New Yorku. Po statutu, koji je s dozvolom preuzet od židovske organizacije, u Kongresu se ne mogu odvijati nikakve stranačke aktivnosti, ali je dopuštena promidžba svega onoga što je u interesu našega naroda, domovinskoga i iseljenog. To se odnosi i na Status promatrača u UN-u, gdje smo sada u poziciji da kao jedna hrvatska međunarodna organizacija stojimo naspram globalne svjetske organizacije, s pravom na replike i lobiranje.

 

"Ključ sestrinskih zemalja"

Jeste li u Kongresu odredili promatrače?

Za tu mogućnost morarno formalno odraditi još mnoge stvari. Potrebno je osigurati sredstva za članarinu, imati i plaćati ljude koji će živjeti i raditi puno radno vrijeme u New Yorku i Ženevi itd. Do sada smo utemeljili hrvatske kongrese u 23 države i još uvijek se borimo s organizacijskim poslovima, premda stalno rastemo i ide nam bolje nego što smo očekivali. Osim toga, u inozemnom izdanju Večernjeg lista tiskamo svakoga ponedjeljka, na osam stranica, naš bilten Dom i svijet, kao kroniku hrvatskih događanja u inozemstvu. Cilj nam je ove jeseni stvoriti internacionalnu redakciju s dopisnicima iz cijeloga svijeta te da naš bilten izlazi od rujna i u domovini, gdje će drugim novinskim redakcijama moći poslužiti kao svojevrstan vodič kroz život Hrvata u iseljeništvu.

 

Obvezuje li Kongres svoje članove na tu pomoć?

Sve je dragovoljno. Kod nas nema komandiranja, što je dobro, a može biti i mala zamka, jer polažemo sve na osobnu odgovornost. Primjerice kad Hrvati u nekoj državi obećaju da će školovati tri studenta onda im mi vjerujemo, no ako ne ispune obećanje, mi im ne možemo ništa. A imali smo, na žalost, i takvih iskustava. Zato ja uvijek kažem kako nam najviše štete ljudi, i Kongresu, i državi i Crkvi, koji sjede na odgovornim mjestima, a ne odrađuju svoj dio posla. Takvi su na pozicijama samo radi časti, a kod nas u Kongresu nema časti, nego teškoga posla, s time što se svi dužnosnici sami financiraju.

 

Desetljeća laži

Ali adresa, telefon, fax ... jest profesionalizacija.

To je točno. Držim da je prošlo vrijeme vikendaškoga hrvatstva ili hrvatstva poslije radnog vremena. Sada već moramo imati nekoga tko će se osam sati dnevno profesionalno baviti hrvatskim pitanjima i za to biti plaćen. Trenutačno imamo četiri profesionalca, zadužena za bilten, domovinsko sjedište u Zagrebu i informativne centre u Švedskoj i Australiji. Među ostalim, hrvatske zajednice u Australiji, Kanadi i Americi moraju biti svjesne toga koliko je važno što imaju na Internetu i Cronetu svaki dan hrvatske vijesti. Isto to sada radimo za Novi Zeland i Argentinu, a u Buenos Airesu otvorit ćemo ove jeseni, također informativni ured za cijelo španjolsko govorno područje. Nastojimo da se hrvatska zajednica usmjeri i prilagodi novim vremenima i novim načinima komuniciranja jer naš planet nije baš tako mali. Često sam na putu, vidim ima nas svuda, brzo se stigne, ali je nekada, ipak, vrlo teško povezati dva grada u jednoj državi. Čak i kada su jedan do drugoga, ne znaju što se u njima događa, tako da će to profesionalizacija, koju uvodimo pogurati naprijed. Ali, za to treba vremena. Prema židovskom iskustvu, da bismo stali na noge, da bismo se organizacijski povezali, potrebno je deset godina, iako mislim da, mi rastemo brže. Riječ je o procesu, dugotrajnome radu, o maratoncima, a ne trkačima na 100 m, koji, uz sve ostalo, moraju preskakati barijere koje je duže od 70 godina postavljala beogradska propaganda, šireći laži o nama Hrvatima.

 

Bez suparništva

u Washingtonu je 1994. utemeljena Nacionalna federacija američkih Hrvata. Nije li to udaljavanje najbrojnije hrvatske zajednice u svijetu od Hrvatskoga svjetskog kongresa, kao krovne organizacije?

Mi pozdravljamo i podržavamo svaku našu organizaciju u svijetu koja postoji i radi dobro, eto, možda i zbog toga što mi nismo zainteresirani samo za Washington ili samo za Ameriku, nego za cijeli planet. Tu nema nikakva suparništva, ničega što bi smetalo Kongresu ili toj samoj udruzi. U odnosu na Kongres, oni su samostalni, kao i sve druge hrvatske udruge. Novinari su svojedobno krivo informirali, tako da se stekao dojam da Kongres preuzima od nekoga posao. Ni govora. Svaka udruga radi svoj posao, a Kongres im je svima na usluzi, pomaže im u povezivanju, ako je to moguće. Kongres nije ni zamišljen kao neka nova organizacija, nego kao organizacija ljudi koji su se iz zajedničkih organizacija povezali, kako bi mogli uraditi ono za što se slože da je u nedvojbenome hrvatskom interesu. Uz to, rekao bih da je ispravnije i primjerenije govoriti o Kongresu kao o povezujućoj organizaciji hrvatskih udruga nego kao o krovnoj instituciji.

 

Zašto naglašavafe tu distinkciju? Odnosno, zašto je do nje uopće došlo, kad je Kongres poznat kao krovna institucija hrvatskih udruga u svijetu?

Zbog stoljeća iza nas, u kojima smo stalno čekali svoju državu, a sve druge doživljavali nametnutima, ostalo je u našemu mentalitetu skeptičnosti prema svemu što je zajedničko, "odozgo", krovno. Onda, kao što sam već rekao, proživjeli smo 70 i više godina beogradske propagande i komunizam, čije posljedice nisu ostale samo na onima koji su živjeli u njemu nego i na onima koji su morali otići zbog njega. I taj sklop razmišljanja još postoji, postoji tzv. psihologija potlačenih, koji nekada, u određenim okolnostima, usvajaju metode svojih tlačitelja. Postoji, dakle, cijela "igra" povijesti i okolnosti, tako da Berlinski zid, koji je fizički pao, još živi u nekim glavama, neki će i umrijeti, a neće ga se osloboditi.

 

Nije lako imati državu

Može li se to reći i za animozitet koji je vladao među Hrvatima u inozemstvu? Jesu li, i koliko uopće oni prihvatili pomirdbu, kao iskreni osjećaj i političko opredjeljenje?

Ako želimo hrvatski narod, Hrvatsku i boljitak, onda zacijelo nema drugoga puta. Međutim, treba priznati, a vidim da je toga svjestan i naš predsjednik dr. Tuđman, da to nije lako i da je to proces. No, kad se sve sabere, hrvatska je država i stvorena na pomirdbi. Za ilustraciju: u hrvatskom Saboru sjede zajedno sinovi ustaša i sinovi partizana.

Tako je u Hrvatskoj. No, je li to karakteristično i za hrvatsku dijasporu?

Vidite, najpolitičkija hrvatska emigracija je u Latinskoj Americi, i najprogonjenija. Poslije

tamo je praktički, završio najborbeniji dio ljudi, kojima je NDH bila mogućnost da Hrvati, kao narod, opstanu. Ali, čim je stvorena hrvatska država, već 1990., na proputovanju s ministrom Šuškom kroz Čile, Argentinu, Peru i Venezuelu, postalo nam je jasno da je njima ključna hrvatska država. Štoviše, mislim da su oni jači u pomirbi od nas ovdje. I uopće, doživljavam u inozemstvu, što je paradoks, da su ljudi spremniji prihvatiti tu ideju od određenih ljudi u Hrvatskoj. Ja razumijem taj psihički sklop zbog kojega naš narod, ili jedan njegov dio još ne može govoriti o pomirbi ili je teško prihvaća. Susrećem u Hrvatskoj brojne ljude koji misle da je to naš jedini put, međutim, povijesni pomak je preblizu, svjedoci su tu, stradalnici su tu ... Prema tome, ne događa nam se ništa čudno i držim da smo bolji nego što se to vidi i što bi se u ovakvim okolnostima očekivalo. Bez obzira na to što ima i pesimizma, pomalo i zlonamjernosti, gdje smo bili i kako nam je bilo, odlično nam je. Nije lako imati državu. Treba to sve odraditi, a ne može se preko noći. Drukčije je kad pred jednom kućom trava raste sto godina nego kad je posijana prošlo proljeće. A kad se to zna, ne može čuditi što tako brzo ne raste.

 

Emocionalno sazrijevanje

U Hrvatskoj, među onima koji misle da se živi mogu pomiriti, nametnulo se pitanje kako to učiniti s mrtvima?

Neki misle da je problem pomiriti i žive. Ja osobno mislim da je s mrtvima lakše. Međutim, i živi i mrtvi povezani su jako, jer se mi uzbuđujemo i zbog mrtvih i zbog sebe, zato što su mrtvi nosili naše ideje, i mi njihove, kako tko čije. Mislim da je Predsjednikova argumentacija dobra, da je važno da se na taj način govori, jer drugoga puta nemamo. Hoće li nam trebati više ili manje vremena da to spoznamo, ne znam, sve ovisi o emocionalnome sazrijevanju.

Na početku, o Hrvatskome svjetskom kongresu govorilo se kao o skupini moćnih hrvatskih iseljenika bliskoj vladajućoj stranci. Nije mi poznato je li netko od dužnosnika Kongresa komentirao tu tvrdnju.

Taj prigovor nisam čuo odavno. Prije dvije godine bilo je aktualno pitanje jesmo li "produžena ruka HDZ-a". Sjećam se u Americi mi je rekao jedan naš čovjek; "Ideja je odlična, ali preblizu ste hrvatskom Saboru". Odgovorio sam: "Zar bismo trebali biti blizu srpskom saboru?" Isti je slučaj i s pojmom režimski. To su unutarnji sklopovi i rječnici koji funkcioniraju iz podsvijesti, kao posljedice komunističkoga mentaliteta. Ja mogu reći samo ovo: nikoga ne pitamo za političku pripadnost, ali vjerujem da je svima u domovini jasno da su hrvatski iseljenici, otpočetka, u HDZ-u prepoznali svoj nacionalni program. Što se tiče Kongresa, naša je intencija povezivanje hrvatskih udruga i ustanova u inozemstvu, nas zanima cjeloviti hrvatski korpus, hrvatsko zajedništvo, povezivanje s domovinom i domovine s nama i, napose, hrvatski boljitak. A tu sam optimist. Bez obzira na sve, držim da je ovo vrijeme hrvatskih pet minuta u kojima Hrvati izvan domovine nude velike mogućnosti. Moramo računati s činjenicom da hrvatsko izvandomovinstvo neće nikada biti brojnije nego što je u ovome desetljeću. Danas se vani već umire. U Americi su, primjerice, u protekloj godini zatvorene dvije hrvatske župe i dva hrvatska centra jer više nije imao tko u njih ići. To nas čeka i u Australiji, tako da bi se gotovo moglo reći da ovo naše vrijeme ima providnosti: da upravo u trenutku kad je najbrojnija, hrvatska emigracija bude najpotrebnija hrvatskoj domovini.

Kongres je potaknuo u hrvatskoj emigraciji tzv. otočnu vezu, projekt električnoga povezivanja Hrvatske. Što je realizirano i predstoje li drugi pothvati?

Otočna veza je završen projekt. Od kraja 1995. ne može se više u nju ulagati. Prosvijetlilo je, što je glavno, i struja postaje pomalo rentabilna.

 

Bojim se turista

Projekt je stajao 40 milijuna američkih dolara. I kad je predstavljen, činilo se da će to biti pomoć hrvatskih iseljenika.

Ni govora, nema ljubavi posebno za jedan projekt. Radilo se o čistome biznisu, koji ne poznaje patriotizam. Mediji nisu točno shvatili. Kongres nema novca, ali je, shvaćajući važnost projekta, koji je zapravo i njegova ideja, na neki način lobirao kod hrvatske Vlade da njezin premijer, tada Nikica Valentić, potpiše tu investiciju. Sve ostalo išlo je po zakonima biznisa. Od naših ljudi u inozemstvu mogao je ulagati u taj projekt tko je htio, na isti način na koji se, recimo, ulaže u hotele. Naš je zadatak u Kongresu bio da informiramo ljude o mogućnostima ulaganja, da ih potičemo, što ćemo činiti i ubuduće. U hrvatskoj državi napravljeno je puno, ali ima se još što raditi. Stoga ne volim ljude koji gube energiju u stalnome gunđanju, kritiziraju, u specijaliziranju za negativnosti Hrvatskoj čine dobro ljudi koji pridonose. Ključno je da vidimo što svi zajedno možemo učiniti da Hrvatska raste, napreduje, i kad na tome poradimo, mislim da ćemo brzo doživjeti Hrvatsku kao zemlju blagostanja i zadovoljstva. Jedino, moram priznati, u budućnosti se bojim previše turista, bojim se da se naš čovjek ne polakomi i da radi novca ne žrtvuje ovu lijepu hrvatsku ekologiju, koju nam je Bog dao, i, osobito, naše čisto hrvatsko more s tisuću otoka .

•••••

 

GLAS SLAVONIJE

Vesna Kljajić

AUTENTIČNI GLAS HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

Šimun Šito Ćorić poznat je hrvatskoj javnosti kao višestruko talentiran i obrazovan čovjek: svećenik (voditelj Katoličke misije u Bernu), filozof, pjesnik i daroviti glazbenik. Ipak, tema našeg interviewa bila je nedavno završena Treća konvencija Hrvatskog svjetskog kongresa, na kojoj je naš sugovomik ponovno izabran za predsjednika.

 

Kako ste zadovoljni radom i rezultatima 3. konvencije HSK?

Može se slobodno reći da je Konvencija bila prilično uspješna. Na dvjema dosadašnjim brojili smo zemlje iz kojih su dolazili naši ljudi, a sada su nam pristigli delegati HSK iz svih zemalja gdje živimo u većem broju, a pojačali smo se i kontinentalnim dopredsjednicima HSK: dr. Ivan Marušić za Australiju i Novi Zeland, Bela Tonković za Europu, Jure Gadže za Južnu Ameriku i dr. Jure Milas za Sjevernu Ameriku. Naša Izjava za javnost i popratni Memorandum 3. konvencije HSK jasno ocrtavaju naša usmjerenja, a svima nam je bilo vrlo drago i korisno što smo imali prigodu čuti o domovinskim prilikama i našoj ulozi u njima izravno od hrvatskog državnog poglavara dr. Tuđmana, ali i na okruglom stolu desetak hrvatskih ministara i drugih vodećih ljudi.

 

Što je, prema Vašem mišljenju, moglo biti bolje?

Na primjer, mnogo bolja reprezentacija delegata iz pojedinih država i njihova bolja obaviještenost o (ne)uspješnim djelatnostima HSK. Cilj bi bio da svaka država bude predstavljena s najboljima, da se ne gomilaju delegati samo iz jednog kraja ili čak iz jedne obitelji. Tako HSK dođe u kompromitirajuću situaciju kad, recimo, samo dvije obitelji iz jedne zemlje mogu nadglasati čak tri ili četiri države, koje zbog finacijskih razloga nisu mogle poslati više delegata. Kako pojedini ljudi sami nemaju osjećaj za mjeru, onda će se to ubuduće statutarno morati riješiti. A "s vanjske strane" neugodno nas je iznenadila lokalna policija svojim bezrazložnim i ružnim postupanjem: primjerice, jednoga su dužnosnika HSK, kao u jugoslavenska vremena, u svanuće digli iz kreveta, odveli nekoliko sati u Pulu, a drugoga su nam digli sa zajedničke večere i počeli se raspitivati o njegovom (!) "dezerterstvu", a on je davno, kao dijete, s roditeljima odselio iz Hrvatske i strani je državljanin. To je iznenadilo i nazočne ministre! Svi se veselimo pravnoj državi, ali način i vrijeme njihovih »mjera« pre­ma nama emigrantima nisu za pohvalu.

 

PROBLEMI FINANCIRANJA

Kako planirate prevladati finacijske probleme HSK i koliko će tome pomoći akcija "Tisuću zlatnih dobročinitelja za treće stoljeće"?

Mi vani navikli smo svaki novčić slati za potrebe domovine, a izgubili smo osjećaj za potrebe funkcioniranja svojih zajednica u svijetu, Tako ništa nije neobično da, primjerice, nakon jednoga faksa HSK u Australiju, odmah pošalju za potrebe zdravstva u Hrvatskoj više od četrdeset tisuća dolara, a da na drugoj strani, tamošnje udruge nemaju volje osigurati samo deset-petnaest tisuća dolara godišnje za finaciranje jednoga Hrvatskog informativnog centra za cijelu Australiju, koji je u današnje vrijeme sa svojim Cronetom nenadomjestiv. Dakle, moramo imati novca za naše djelovanje vani kako bismo mogli više dobra učiniti za domovinu. Prihvaćeni projekt kojeg spominjete, zamišljen je kao dio spomenutoga financijskog rasta. To bi trebala biti fundacija od koje bi se trošile samo kamate, a koje bi bile dostatne za pokrivanje temeljnog djelovanja HSK (profesionalni informativni centri, izdavačka djelatnost na jezicima svih država gdje živimo i sl.). Zapravo, bit će to pokazatelj koliko je HSK u kojoj dobrostojećoj državi utjecajan i jak, jer se ipak kroz financijsku moć očituje i određena moć ljudi i njihovih udruga.

U svom službenom izvješću, koje je slušao i predsjednik Tuđman, na kraju ste pohvalili nekoliko zemalja i zaželjeli da ubuduće Njemačka i SAD budu učinkovitije ...

Švicarsku sam isticao jer, primjerice, školuje uz pomoć fonda HSK šest studenata u domovini. Samo preko ruku pročelnika Radnog odbora za humanitarne djelatnosti u Švicarskoj, fra Milana Lončara, za posljednjih godinu i pol dana poslano je u domovinu više od milijun i pol švicarskih franaka u gotovu novcu. Švedsku sam spominjao jer je okupila sve hrvatske udruge, a sama je našla načina da profesionalno funkcionira tamošnji HIC. Njemačka i SAD su dvije najmnogoljudnije hrvatske useljeničke zemlje i ujedno su svojom politikom manje-više važni hrvatski saveznici. To su dva glavna razloga da nam kongresi tih dviju zemalja budu najbolji primjer i najjača snaga u djelovanju, što dosad nisu bili. Stoga svi priželjkujemo da povezanost i zajednički rad tamošnjih hrvatskih udruga u HSK-u budu mnogo jači.

 

USPJESI ISELJENIKA

Što je uspjelo HSK-u dosad učiniti?

HSK se iz dana u dan, polako, ali sve više profilira kao jedinstvena hrvatska organizacija međunarodnog karaktera u svijetu, koja u domovini, u pojedinim državama ili na svjetskoj razini može biti autentični glas hrvatskog izvandomovinstva. Uz više od dvije stotine "radnih punktova" HSK diljem svijeta, u nekoliko država HSK je, uz pomoć hrvatskog Ministarstva znanosti i tehnologije, a zajedno s HIC-om, uspio postaviti temelje Croneta na Internetu, kojemu svaki dan ima pristup oko 25 milijuna korisnika diljem svijeta. U tom će smjeru ići naša nastojanja, jer bolje osnove u ovim vremenima za lobiranje i public relations uistinu nema. Inicijativa HSK da se čuje glas iz hrvatskog izvandomovinstva u Saboru RH kretala se od imenovanja svoga predstavnika u Saboru i nastupa aktualnog predsjednika HSK u njemu, do današnjih saborskih zastupnika iz redova Hrvatica i Hrvata izvan domovine i iz BiH. Na prijedlog i inicijativu HSK, izgrađena je još za vrijeme Domovinskog rata na business osnovi - Otočna veza (struja za Dalmaciju), projekt vrijedan približno 40 milijuna američkih dolara. Ulaganje u taj projekt završeno je krajem 1995., a preko HSK u njega je uloženo približno milijun DEM. HSK je ustanovio Studentski fond HSK iz kojega se zasad školuje dvadeset studenata u domovini, a broj stipendista trebao bi se neprestano povećavati. Ustanovljen je i mehanizam sestrinskih zemalja, prema kojemu Hrvati iz bogatijih zemalja povezuju i pomažu one iz siromašnijih (Rumunjska, Vojvodina, neka zemlje Latinske Amerike itd.), tako da nitko zbog finacijske nemoći ne ostane izvan hrvatskog zajedništva. Iz tiska je izišao i Adresar hrvatskih udruga i ustanova u svijetu, za sada kao probni, dosad ga nismo imali. Time pokrećemo i izdavačku djelatnost HSK. HSK, primjerice, u pojedinim zemalja ima dužnost svake godine organizirati bar dvije promocije najznačajnijih novoizišlih hrvatskih knjiga.

Kakvi su planovi za budućnost HSK?

Nacionalni kongresi pojedinih zemalja znat će najbolje što im je u svojim zemljama nedvojbeno činiti za hrvatske interese. Ipak, iskristalizirali smo i neka opća usmjerenja HSK: kadar, gdje će nužno biti potrebno birati na čelna mjesta sposobne i od hrvatskih zajednica općeprihvaćene ljude, koji će kao takve osobe uistinu i reprezentirati hrvatske udruge i ustanove, te biti jamstvo izvršavanja preuzetih zajedničkih obveza u HSK-u. Zatim profesionalizacija na međunarodnoj razini, u dogledno vrijeme realno je očekivati da će uz spomenutih osam ureda i profesionalaca, HSK otvoriti još bar pet-šest takvih ureda, a prvi će već od ove jeseni biti u Buenos Airesu za španjolsko govorno područje i u Budimpešti za bolje povezivanje hrvatskih autohtonih skupina izvan domovine. Što se tiče povratka i međusobnog povezivanja, poznat je izričaj predsjednika Tuđmana - "Imamo zemlju, a nemamo ljude", koji najbolje opisuje populacijsku i inu situaciju Hrvatske. Ona nas zadužuje da u sljedećem razdobiju u svim državama gdje djelujemo snažnije i organiziranije nego ikada do sada poradimo na svim poticajima za povratak iz svijeta što većeg broja Hrvatica i Hrvata, kao i na uklanjanju smetnji povratku domovini. I za kraj, HSK priprema sve što je potrebno i ima za cilj dobiti promatračko-savjetodavno mjesto u UN-u kao međunarodno priznata nevladina organizacija, na koje kao takva u načelu ima pravo.

S kakvim se problemima susrećete u radu?

Vrlo je teško organizirati iseljenike jedne zemlje rasute po cijelom planetu. Uz to, jedan od najneugodnijih problema HSK suoni nacionalni kongresi i dužnosnici koji ne odrađuju svoj dio zajednički prihvaćenog posla!

 

PROBLEMI POVRATNIKA

Što Hrvatska nudi povratnicima, koji su problemi najizraženiji u procesu povratka?

Nakon dugih stoljeća, Hrvatska kao slobodna domovina nudi budućnost hrvatskom narodu na svojoj prelijepoj grudi. Kad-tad u tuđini će se na dugi rok velika većina Hrvata nacionalno gubiti, nestati! Ako je ovdje teško početi život ponovno, opet će biti lakše i mnogo svrsishodnije nego kad se odlazilo u nepoznati tuđi svijet. Problemi povratka su kompleksni, od nepovoljnih birokratskih i stvarnih uvjeta u domovini, do tipično migrantskog fenomena, kad se dugim godinama izbivanja iseljenik odvikne od domovine, navikne na novu zemlju, a djeca mu se rode i odrastu u tuđini. Zbog svega toga, hrvatskoj je državi žurno i sustavno osigurati najbolje mogućnosti povratka i ukloniti smetnje, na hrvatskim je ljudima izvan domovine da se odluče na povratak!

Kako medijski povezati sve Hrvate u svijetu i na kojoj je razini danas ta povezanost?

Od svih medija, danas su većini najpristupačniji radio i televizija, a novine i razne publikacije dolaze do znatno manjeg, ali probranog broja ljudi. Ako upitate koliko je naših ljudi i njihovih potomaka u Australiji ili Južnoj Americi redovito povezano u jedan takav sustav, onda ćemo vidjeti da je informiranje iz domovine i medijsko povezivanje hrvatskog izvandomovinstva uistinu tanko. Stoga odavno predlažem, i ponavljam, da hrvatska država mora što hitnije uz pomoć medija povezati hrvatske ljude na ovom planetu, odnosno imati jedan hrvatski CNN. Koliko god to bilo skupo, mislim da će se i finacijski isplatiti, da će biti najunosniji način da se preko njega prezentira i hrvatski turizam, mogućnosti ulaganja, sve ostale grane hrvatskog gospodarstva, kulture i općehrvatskih događanja. Uvjeren sam da bi to bio najjači poticaj čuvanju i jačanju hrvatskog identiteta raseljene Hrvatske.

 

Što je s autohtonim Hrvatima, kao u Srbiji ili Rumunjskoj?

Bez obzira na prilike u kojima žive, vidio sam da se, primjerice, naši u Rumunjskoj ili Mađarskoj tamo osjećaju ipak "kod kuće". Nastankom hrvatske države njima može biti samo bolje. Sada im na tom međunarodnom planu hrvatska država i njezina vlast mogu uistinu postati oslonac i pomoć u njegovanju svoga hrvatskog identiteta i svekolike baštine. A što se tiče Hrvata i njihova "grunta" u Vojvodini, na Kosovu i u Boki, hrvatska država ne bi nipošto smjela urediti međusobne odnose sa Srbijom i Crnom Gorom dok se ne riješe sva bitna pitanja ljudi u tim zemljama.

• ••••

 

31. prosinca 1996., Mato Ivoš

AKO ŽELiŠ PROKLIJATI, DRUGE TI ZEMLJE, OD ONE HRVATSKE, NEMA!

 

Doktor Šimun Šito Ćorić (47), franjevac, književnik, izvanredni i gostujući profesor psihologije na Sveučilistu u Mostaru i u Zagrebu, glazbenik, kažu, najveći hrvatski svjetski putnik i na kraju predsjednik jedne vrlo zanimljive sveopće hrvatske udruge, Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) o sebi kaže:

 

Kako biste pojasnili HSK?

Po svom isproba nom primjeru nacionalnih svjetskih kongresa drugih tipično iseljeničkih naroda (židovskog, mađarskog i dr.), HSK je izvandomovinska, nevladina, nadstranačka i vrlo labava povezujuća organizacija hrvatskih udruga i ustanova na cijelom ovom planetu. Hrvatske udruge i ustanove povezuju se dragovoljno u svakoj stranoj državi u HSK za tu državu, a onda takvi državni, ili bolje reći nacionalni kongresi, tvore cjeloviti HSK. Nadalje, prema svojim statutima HSK se nema pravo miješati u poslove pojedinih udruga i ustanova. U zajedničko ime se nastupa tamo gdje se složimo i gdje su nam svima interesi zajednički, a u ostalim djelatnostima i nastupima svaka pojedinačna udruga i ustanova djeluje kako bolje može, prema svojim ciljevima.

Djelujemo kroz šest radnih odbora (humanitarne djelatnosti, obnova i ulaganje, školstvo i kultura, hrvatska promidžba i informacije, mladeži i povratak i useljavanje). Imamo svoje osnovane jezgre u svim zemljama svijeta gdje Hrvatice i Hrvati žive u imalo većem broju. Imamo dosad oko dvije stotine "punktova" po cijelom svijetu (određena osoba s adresom, telefonom, faksom, pa i elektronskom poštom) te 7-8 svojih ureda, doduše, zajedno s nekim drugim hrvatskim udrugama. Svakog ponedjeljka u Večernjem listu, zasad samo u inozemnom izdanju, a nadamo se uskoro i u domovinskom, oglašavamo se na osam stranica u svom prilogu Dom i svijet.

Veliki problem u radu hrvatskih udruga je masovnost i tinsncireme. Kako je to u HSK-u?

Ovo su godine nakon kojih hrvatsko izvandomovinstvo neće nikada biti brojnije. Sve se više počinjemo vraćati kući, starimo, asimilacija je brža nego prije, a masovnih odlazaka iz domovine neće očito više biti. Prošle godine su u Americi zatvorene dvije hrvatske župe i dva centra, ove godine u Kanadi je, na žalost, najavljeno isto za druge dvije, možda i tri. Potrebna je sustavna državna i svaka druga briga da se što bolje povežemo i što dulje očuva hrvatska nacionalna svijest. Mislim da sve hrvatske ustanove trebaju pojačati svijest, da se rađa novo vrijeme, kad jedan narod nije više povezan samo zajedničkim tlom na kojem živi, već sve više različitim aspektima nacionalnog identiteta, ma gdje se on po svijetu nalazio.

HSK je povezujuća organizacija koja nikome ništa ne naređuje, nego izgrađuje zajedništvo u stvarima oko kojih se svi možemo složiti, a one druge svaka hrvatska udruga radi prema svojim hrvatskim načelima. Dakle, ovo je dragovoljno povezivanje na cijelom ovom planetu za hrvatske ljude dobre volje! Ako netko želi raditi sam bez zajedništva, isto mu široko polje i puno uspjeha! To je naš temeljni princip. Zajedništvo i u raznolikosti! Treba vremena da se naš hrvatski mentalitet u tom smjeru na bolje okrene.

Što se financija tiče, mi smo se vani kroz ove godine naviknuli svaki novčić slati za potrebe domovine, a izgubili smo osjećaj za potrebe funkcioniranja svojih zajednica u svijetu. Točnije rečeno, moramo imati novaca za naše djelovanje vani, da bismo mogli više dobra učiniti za domovinu. HSK kroz ove tri godine postojanja nije tražio nikakve obvezne novce, već samo preporučivao određene stvari. Prihvaćeni projekt na III. konvenciji HSK-a na Brijunima ove godine Tisuću zlatnih dobročinitelja za treće tisućljeće zamišljen je kao dio spomenutoga financijskog rasta. To će biti zaklada od koje bi se trošile samo kamate za nedvojbene hrvatske potrebe. Vjerujemo da ćemo kroz sljedećih pet godina naći tisuću dobročinitelja pojedinaca i poduzeća, i drugih hrvatskih udruga u domovini diljem svijeta, koji će prosječno godišnje darovati u ovu svrhu 1000 DEM. Volio bih, naravno, i da Međimurje i njegovi ljudi u ovom plemenitom društvu od tisuću hrvatskih ljudi ostave dobra traga.

Jesu li ljudi u hrvatskom izvandomovinstvu za ono što su učinili dobili od domovine adekvatnu zahvalu?

Bez obzira što poneki ljudi zaslužuju da im se "glasnije" kaže hvala, ja mislim da još uvijek živimo u takvim vremenima da je bolje pitati što ja mogu učiniti za svoju domovinu Hrvatsku, nego što domovina može učiniti za mene.

Vi ste osobno dobili visoko odličje od predsjednika dr. Tuđmana. Ima li u Švicarskoj još naših građana koji su se žrtvovali na hrvatskom planu, a da im nije na taj način zahvaljeno? U Hrvatskoj na mnogim razinama postoje razne polemike, a vjerojatno i nepravde oko dodjele odličja ...

Ja se time ne bavim, ali pretpostavljam da sigumo ima ljudi u domovini i izvan nje koji su zaslužili, a nisu još dobili odličje. Ne mislim da netko sračunato odbija zaslužne, već jednostavno razlozi mogu biti različiti, od administrativne naravi do toga da ih nitko nije predložio ili nije pravo predstavio njihov rad. Na svima je nama da počnemo ispravljati takve nezahvalnosti. Na svim poljima je najgore samo se tužiti, a ništa ne učiniti da se stanje popravi. Znate onu: Bolje je upaliti i najmanju svjetiljku, nego proklinjati tamu.

I na kraju, obavještavamo Vas da ste odlukom Upravnog odbora postali doživotni počasni član Društva Međimuraca Švicarske, a dokument o tome bit će Vam uručen na proslavi 5. obljetnice naše udruge 25. siječnja 1997. godine u Zürichu.

Vama osobno i vašem Društvu velika hvala na tolikoj časti. To ne da se ne odbija, već se s velikim zadovoljstvom prihvaća. Uvijek se od srca veselim boljim kontaktima sa svakim hrvatskim krajem i njegovim ljudima. To sad s Međimurjem, posebice, jer nisam imao prigodu tamo puno boraviti. Kad je tako, morat ću naći vremena i obići Međimurje uzduž i poprijeko te na licu mjesta upoznati njegove ljude i ono što je baš najtipičnije za njih. Uz to, budućnost nas svih izvan domovine, na dugi rok gledano, samo može biti u hrvatskoj domovini. Stoga, Međimurkama i Međimureima po svijetu, kao i svim ostalim hrvatskim ljudima, poseban pozdrav uz prijateljsku riječ: Želiš li proklijati, druge ti zemlje, od one hrvatske, nema!

MATICA

br. 7/2004.

napisala Željka Lešić

HSK PONOVNO U MATICI

 

DOBRO DOŠLI KUĆI

Nakon sastanka Glavnoga odbora Hrvatskoga svjetskoga kongresa (HSK) u Sarajevu, koji je održan od 5. do 8. srpnja, i usvajanja Rezolucije HSK o BiH i hrvatskome narodu u njoj, u petak, 9. srpnja u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu HSK je održao tiskovnu konferenciju. Na njoj je njegov čelni čovjek, dr. Šimun Šito Ćorić govorio o radu i rezultatima te krovne hrvatske iseljeničke organizacije koja objedinjuje 30 nacionalnih kongresa iz 30 zemalja cijeloga svijela, te o izvješću o godišnjim priznanjima značajnim pojedincima i institucijama. Tom je prigodom medijima predstavio usvojenu Rezoluciju HSK o BiH i hrvatskome narodu u njoj. Kako je Glavni odbor HSK po prvi put u jedanaest godina njegova postojanja zasjedao u Sarajevu, predsjednik HSK dr. Šimun Šito Ćorić odmah je na početku objasnio zašto su odabrali Sarajevo.

Obično susrete kad je u pitanju HSK imamo ovdje u Zagrebu, ali zbog teških prilika Hrvata u BiH, odlučili smo se za Sarajevo i bio je to puni pogodak - izjavio je dr. Ćorić, napomenuvši kako im je domaćin bio kardinal Vinko Puljić i Vrhbosanska nadbiskupija. Prema riječima predsjednika Ćorića, tijekom trodnevnoga sarajevskoga zasjedanja čelnici HSK su imali brojne neformalne susrete s predstavnicima političkoga i javnoga života Hrvatske i BiH, od rektora Sveučilišta u Mostaru, predsjednika Predsjedništva BiH Dragana Ćovića, do ravnatelja HMI-a Nikole Jelinčića, te predstavnika OSCE-a. Cilj tih susreta je, po riječima predsjednika HSK dr. Ćorića, ostvarivanje čvrste povezanosti dviju domovina hrvatskoga naroda i hrvatskoga izvandomovinstva koje broji 3,5 milijuna Hrvata i građana hrvatskog podrijetla diljem svijeta.

Uza sve to što smo mislili da razumijemo prateći vijesti, nakon ovog susreta vidi se kako i mi i mediji u RH, kao i ljudi u njoj nemamo dovoljan uvid u situaciju u tom dijelu našega naroda ili u toj našoj drugoj državi. Dajući važnost problemima u BiH, mi smo za ovu priliku pripremili Rezoluciju o BiH i hrvatskome narodu u njoj - istaknuo je dr. Šito Ćorić.

U Rezoluciji koja je upućena vladama država EU-a, SAD-a, BiH i RH upozorava se na teške prilike u BiH, posebice na položaj hrvatskoga naroda, te se iznose prijedlozi za podupiranje što bržeg ostvarivanja boljitka za sve građane BiH. U njoj se napominje kako je odgovornost Zapada za BiH velika, a ističe se i kako dosadašnji postupci predstavnika međunarodne zajednice u BiH nisu ni jednom narodu donijeli sigurnost niti trajni napredak.

Daytonski sporazum je zaustavio rat, ali od sporazuma se nije dalje pomaklo. Prateći prilike u BiH možemo zaključiti kako ni jedan narod nije zadovoljan i sat međunarodne zajednice stao je u Daytonu - izjavio je na konferenciji predsjednik HSK. Tom je prigodom istaknuo kako bi se u traženju odgovarajućeg mogućeg rješenja za BiH trebalo razmisliti i isprobati kantonalni švicarski ili regionalni belgijski model.

U Rezoluciji HSK upozorava i na nedemokratske i nasilne postupke međunarodne zajednice, osobito prema hrvatskome nacionalnome biću.

Kad smo slušali izvješća biskupa Franje Komarice koji je predsjednik Biskupske konferencije u BiH, što sve zna i što je iskusio, ne možemo drugačije razmišljati nego da netko namjerno želi maknuti Hrvate iz Bosne - rekao je Šito Ćorić.

HSK u Rezoluciji upozorava i na nužnost zaustavljanja iseljavanja Hrvata iz BiH, kao i na hitno poduzimanje gospodarskih i političkih mjera za zaustavljanje iseljavanja Hrvata iz BiH i za osiguravanje povratka na njihova ognjišta. Naglašeno je kako je, primjerice, od predratnih 220'000 katolika u RS danas ostalo svega 11 '000.

Rezolucijom je vlastima u BiH predloženo da osiguraju na državnoj razini institucije koje će sustavno brinuti za svoje građane izvan BiH, kao i da razmotre prave mogućnosti njihovih predstavnika u Parlamentu BiH. Rezolucijom su obuhvaćene i žrtve Haaškoga suda.

HSK je od početka načelno za Haaški sud i odgovornost pojedinaca za ratne zločine, ali neprofesionalni, sumnjivi i montirani procesi na tom sudu ne mogu se odšutjeti - istaknuo je Ćorić navodeći kako se očito iz političkih razloga najviše inzistira na hrvatskoj krivnji. Zamolio je Vladu RH i BiH da službeno zatraže od Tribunala da osuđenici s pravomoćnim presudama kaznu mogu izdržavali u svojoj zemlji. Osim toga, u Rezoluciji HSK apelira se na hrvatske predstavnike vlasti u BiH za odlučnije zauzimanje za hrvatske interese, te na Vladu RH da, prema Ustavnim obvezama, vodi sustavnu i veću brigu za Hrvate u BiH. Kako je u Rezoluciji najavljena i 60. obljetnica Bleiburga, uz hrvatske, pozvane su i muslimanske vlasti i udruge na komemoraciju u Bleiburg u svibnju sljedeće godine, budući je tamo, prema istraživanju imama Idriza Bešlića, stradalo oko 50.000 Muslimana.

Na kraju Rezolucije HSK je pozvao vlast, građane i medije BiH da više rade na toleranciji i pomirenju među narodima. Na tiskovnoj konferenciji je predsjednik HSK dr. Šito Ćorić govorio i o odnosu HSK - izvandomovinstvo i domovina. Istaknuo je kako mu je drago što se u Vladi RH osjećaju određeni pomaci, te da se na razini države pokušava donijeti sustav u svezi iseljeništva ...

Bez obzira koja vlast dođe, neka bude pravilan odnos prema Hrvatima izvan domovine - veli Šito Ćorić. Tom je prigodom pozdravio i inicijativu u MVP o osnutku Uprave za Hrvate izvan domovine. Na novinarski upit zašto taj ured nije još uspostavljen, dr. Ćorić je odgovorio da je Kongres već postavio to pitanje nadležnima te da će i dalje pozorno pratiti situaciju.

Što se tiče HMI-a, napomenuo je: Dobra je vijest da se HSK ponovo vraća u Maticu.

Tamo je ponovo naše domovinsko sjedište. To nas veseli i zahvalni smo upravi HMI na suradnji i zajedničkom radu za dobrobit naših ljudi izvan domovine - istaknuo je dr. Šimun Šito Ćorić napomenuvši kako je imao konstruktivne razgovore s ravnateljem HMI u Sarajevu prigodom sastanka Glavnog odbora HSK. Kako po mišljenju Šite Ćorića u domovini nema sustavnih informacija o Hrvatima izvan domovine, predložio je da se u tiražnim hrvatskim novinama tiska prilog o Hrvatima izvan domovine.

Tom je prigodom najavio i popodnevni sastanak predstavnika HSK u HOO-u gdje će iznijeti ideju o održavanju sveopće CRO OLIMPIJADE koja bi se održavala svake 4 godine. Na tiskovnoj konferenciji je predsjednik HSK govorio i o izbornoj konvenciji HSK sljedeće godine u svibnju, a održat će se u Zagrebu nakon komemoracije u Bleiburgu.

Na kraju tiskovne konferencije bilo je riječi o godišnjim priznanjima značajnim pojedincima i institucijama. Zahvalnicu koju svake godine dodjeljuju strancu koji se zauzima za hrvatske interese ove godine je dobila kanadska parlamentarka Sofia Li Jung, svečanu zahvalnicu za brigu za Hrvate izvan domovine na sveopćem planu HSK je dao Vinku Puljiću. Priznanja su još dobili HRT Mostar, OŠ Petra Bakule iz Mostara, dok je godišnju nagradu za promicanje prava čovjeka, posebno hrvatskih interesa i prava dobio biskup Franjo Komarica. Nagrada HSK za medijsko praćenje Hrvata izvan domovine uručena je u Zagrebu ravnateljici domovinskog ureda HSK, Marici Risek .

•••••

 

3. konvencija HSK

Brijuni, 7. srpnja 1996.

IZJAVA ZA JAVNOST III. KONVENCIJE HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA

 

Hrvatsko iseljeništvo je živi segment hrvatskog nacionalnog bića, bez obzira na države iz kojih Hrvati potječu ili u koje su uselili.

Za ostanak mladih hrvatskih kadrova u Hrvatskoj i povratak većeg broja ljudi iz iseljeništva potrebno je hrvatske zakone čim prije prilagoditi standardima zapadne demokracije.

Golemi je potencijal Hrvata izvan Hrvatske; na intelektualnom, profesionalnom i inim područjima, treba uključiti u budući razvoj zajedničke nam domovine, a jedan od načina da se on iskoristi jest i uključivanje većeg broja mladih Hrvata školovanih u inozemstvu u rad naših diplomatskih predstavništava.

Budući da određeni broj Hrvata živi i u nerazvijenim zemljama svijeta očekujemo kako će im hrvatska država osigurati primjerenu pažnju i skrb.

Očekujemo da će se u najkraćem vremenskom razdoblju i formalno uspostaviti Ministarstvo za useljeništvo i povratak.

Pozivamo sve odgovorne na svim razinama vlasti u domovini da omoguće i pospješe povratak iseljenih Hrvata, a Hrvate izvan domovine da se odluče za povratak.

Uspostava koordinacije između institucija u Hrvatskoj koje se bave problematikom iseljeništva, kao i osnutak Odjela za iseljeništvo pri Hrvatskom državnom arhivu kao i pri Hrvatskom povijesnom muzeju, a stavljanjem u funkciju onog u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu bila bi od izuzetnog značaja.

Nužno je da hrvatska država u dogledno vrijeme osigura cjelovit program radiotelevizijskog informiranja hrvatskog izvandomovinstva s naglaskom na programe povezane s povratkom, a da ni ne spominjemo kako je to najunosniji i najučinkovitiji oblik promoviranja svekolikih hrvatskih interesa.

Potičemo domovinska nastojanja da se stane na kraj posljedicama dugogodišnje srpske hegemonije i nedaćama prouzročenim negativnostima naslijeđenim iz komunističkog razdoblja, a vezanim uz neodgovoran odnos prema zajedničkim dobrima hrvatskoga naroda (korupcija i kriminal).

Podržavamo Daytonski sporazum, ali se protivimo njegovim interpretacijama kojima se minorizira uloga i zapostavlja suverenost hrvatskog naroda u BiH.

Tražimo od svih odgovornih čimbenika u domovini i u svijetu da teško očuvani hrvatski prostor u BiH ostane hrvatski, a da se poštujući pravdu i odajući pijetet prema tolikim žrtvama olako ne prijeđe preko zločina što su ih Srbija i Crna Gora ovih godina činile hrvatskom narodu.

Smatramo kako prije konačnog uređenja dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom i Crnom Gorom one trebaju platiti primjerenu ratnu odštetu i javno zatražiti oprost za učinjena zlodjela, a prije otvaranja granica i ukidanja viza za njihove građane te normalizacije međudržavnih odnosa obvezno treba riješiti goruća pitanja Hrvata u tim zemljama.

Obznanjujemo također nekorektan odnos slovenskih graničnih službenika prema našim ljudima u tranzitu, pri čemu oni imaju više problema pri prolazu negoli u ijednoj drugoj europskoj zemlji, izuzmemo li Srbiju i Crnu Goru, što znade nepotrebno zagorčavati veze s domovinom.

Predlažemo da se na međunarodnoj razini postavi pitanje odgovornosti međunarodnih institucija i utjecajnih pojedinaca za zlodjela u Hrvatskoj i BiH.

Apeliramo na hrvatsku vlast da nađe načina kako bi se oslobodili hrvatski politički zatvorenici koji čame po stranim zatvorima, a koji su se toliko zauzimali za dolazak hrvatske slobode i države.

Rehabilitirajmo stradale i progonjene u hrvatskoj emigraciji i olakšajmo sudbinu obiteljima čiji su najmiliji pali žrtvom Udbinih likvidacija.

Hrvatske javne djelatnike pozivamo na razbor i umjerenost pri izjavama, posebno pred stranim i najčešće nesklonim nam medijima, budući se takve prosudbe međudomovinskih odnosa i prilika znaju preokrenuti u ocrnjivanje cjelokupnog hrvatskog narodnog bića nanoseći mu neprocjenjivu moralnu i materijalnu štetu.

Očekujemo od hrvatskih vlasti da pomnije bdije nad ljepotom, čistoćom i drugim ekološkim vrijedostima Lijepe naše budući sadašnje stanje pokazuje da ne činimo ono što kao narod i njegovi predvoditelji možemo lako učiniti.

Pozivamo sve u HSK neučlanjene hrvatske udruge u svijetu na zajedništvo i jedinstven rad za dobrobit svih Hrvata u domovini i izvan njenih granica.

Umoljavamo mjerodavne u hrvatskoj Katoličkoj crkvi da pošalje po jednog svećenika u Sloveniju, Brazil, Novi Zeland i Čile prijeko potrebnih za očuvanje duhovnih vrijednosti, nacionalnog identiteta i kulturne baštine među tamošnjim Hrvatima i njihovim potomcima.

Smatramo da bi od izuzetnog značaja bilo i obavljanje popisa hrvatskog iseljeništva u okviru popisa pučanstva 2001. godine.

Želimo da Hrvatska u trećem tisućljeću postane zemlja sretnog susretišta velikih svjetskih gospodarskih tokova, te kulturnih i civilizacijskih gibanja.

Dajemo punu podršku svim hrvatskim vladinim i nevladinim institucijama koje surađuju s nama u iseljeništvu, a na poseban način Hrvatskom informativnom centru i Hrvatskoj matici isljenika.

Izražavamo punu podršku hrvatskoj državnoj vlasti na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, a takav će naš odnos biti prema svakoj vlasti koju hrvatski narod izabere na slobodnim i demokratskim izborima.

Sudionici 3. konvencije HSK-a •

 

HRVATSKA MATICA ISELJENIKA

Zagreb, 14. srpnja 1998.

HSK JEDNOGLASNO PRIMLJEN U UN

Konferencija za tisak povodom prijema Hrvatskog svjetskog kongresa u Ujedinjene narode

HSK u UNO-u

 

U New Yorku je u petak 26. lipnja 1998. HSK jednoglasno primljen u UN kao nevladina međunarodna organizacija, i to sa konzultativnim statusom. Poslove oko ovoga učlanjenja uspješno su vodili i u prvom mogućem roku obavili gl. tajnik HSK Josip Sovulj (New York) i predsjednik dr. Šimun Šito Ćorić (Bern).

Ovo je prvi put da jedna hrvatska nevladina organizacija kako iz domovine tako i iz hrvatskog izvandomovinstva bude punopravni član u ovoj prvoj svjetskoj organizaciji. Na ovaj će način uskoro imenovani službeni predstavnici HSK-a moći profesionalno djelovati kroz UN, a što će svakako biti komplementarno djelovanju hrvatske diplomacije u UN-u.

Koliko je god ovo veliko priznanje HSK-u koji je kroz samo svojih pet godina postojanja temeljno zasnovan u svim zemljama svijeta gdje Hrvati i njihovi potomci žive u imalo većem broju, toliko je još više kompliment cjelovitom hrvatskom izvandomovinstvu.

Spomenik kardinalu Stepincu u Washingtonu, D.C.

Ponuđenu ideju vatikanske diplomacije o podizanju spomen-obilježja kardinalu Stepincu u Washigtonu, HSK je sa zadovoljstvom prihvatio. Izvedba će biti povjerena nekome od vodećih hrvatskih kipara, a pojedinačno iza nje su načelno još stali Veleposlanstvo RH u SAD (preko kojeg je ova ideja formalno i ponuđena), Hrvatsko-američki kongres (HAK), Hrvatska bratska zajednica, Hrvatska franjevačka kustodija sv. Obitelji, Hrvatska kat. zajednica i Hrvatska akademija Amerike. Neke od njih će još na svojim internim skupštinama donijeti odluke o obliku svog sudioništva u ovom projektu.

Zajedničar Hrvatske bratske zajednice (HBZ) i glasilo HSK-a

Na temu "Za bolje hrvatsko zajedništvo na sjevernoameričkom kontinentu i u svijetu", na 28. svibnja 1998. u Washingtonu su se našli na sastanku veleposlanici dr. Miomir Žužul (SAD) i dr. Andrija Jakovčević (Kanada), opunomoćeni ministar dr. Branko Baričević, predsjednik i gl. tajnik HSK-a dr. Šimun Šito Ćorić i Josip Ante Sovulj, predsjednik HBZ-a Bernard Luketich, te u ime HAK-a njegov potpredsjednik i međunarodni pročelnik Radnog odbora za povratak Antun Berić.

Između ostalog dogovoreno je da HSK ne pokreće za sjevernoamerički kontinent svoje zasebno glasilo, već da HSK, HAK i Hrvatsko-kanadski kongres objavljuju sve svoje materijale u dvojezičnom tjedniku HBZ-a Zajedničar. Nadalje, jer je na tom polju najuspješnija, HBZ će kao specifičnu svoju zadaću u HSK na sjevernoameričkoj i svjetskoj razini prenositi svoja iskustva i koordinirati vidove rada s hrvatskim potomcima koji ne govore više hrvatski. Stoga je nacionalnim kongresima Kanade, N. Zelanda, Australije, Čilea i drugih koji imaju takve hrvatske potomke, već upućena zamolba da prvom prigodom odgovornu osobu za sličan posao u svojoj državi stave u izravni kontakt s Bernardom Luketichom. A tri stoljetne hrvatske organizacije u SAD-u i Kanadi: HBZ, HKZ i Hrvatska franjevačka kustodija sv. Obitelji imaju ubuduće preko svojih predsjednika, odnosno preko svoga kustosa (ili onih koje oni u svoje ime delegiraju) osigurano izravno mjesto u Središnjem odboru HSK-a.

Otvoreni hrvatski informativni centri u Njemačkoi i Madžarskoj, redovno vodstvo HSK-a u Francuskoj, te pojačanje u Austriji

Na 2. srpnja 1998. HSK Njemačke otvorio je u Kolnu Hrvatski informativni centar, a Hrvati u Madžarskoj otvorili su svoj 7. srpnja 1998. u Budimpešti. HSK Austrije dobio je dobrotom austrijskih vlasti još jednu zaposlenu osobu koja će djelovati među hrvatskim udrugama u Austriji. Posebno se veselimo nedavnom izboru redovitog vodstva Svjetskog hrvatskog kongresa u Francuskoj (SHKF), na čelu s jednim od najutjecajnijih ljudi hrvatskog podrijetla u Francuskoj, prof. dr. Markom Djidarom.

Nove prilike dodatno zadužuju nacionalne kongrese HSK-a

Prijem HSK u UN dodatno zadužuju pojedine nacionalne kongrese da izvrše preuzete zadaće, pa stoga i ovdje pozivamo prve dužnosnike nacionalnih kongresa koji ne izvršuju preuzete zadaće da bez otezanja ispune te preuzete obveze.

Dvije opaske na prilike u domovini:

a) o sticanju imetka i o medijima

Već duže primjećujemo u domovini kako pod utjecajem slučajeva nepoštenog pa i kriminalnog sticanja imovine, prelazi u nezdrav mentalitet mišljenje, da je svako imalo značajnije sticanje imetka sumnjivo, ako ne i kriminalne prirode. Nužno je sve učiniti da se oslobodimo te za zdrave društvene odnose pogubnosti, a posebice da hrvatske vlasti jače nego dosad razotkrivaju i sankcioniraju kriminalne čine na ovom polju. Na svima je u jednom zdravom društvu, da uz bok sprječavanju kriminala na svakom polju, nužno promiču pozitivne primjere, pa tako i općedruštvenu vrijednost "sticanja bogatstva na pošten način".

b) Uz nezaobilaznu potrebu postizanja pune odgovorne slobode hrvatskih medija, također je na tim medijima početi obvezno poštivati makar minimum privatnosti, prava na dobar glas i drugih osnovnih postulata osnovne etike, pa i novinarske. Uistinu zabrinjava činjenica, da u medijima u Hrvatskoj, posebice u onima koji redovito nude negativne sadržaje, svakog tjedna bude po nekoliko ljudi nepravedno osumnjičeno, optuženo ili oklevetano.

Pitanje predstavnika hrvatskog izvandomovinstva u Hrvatskom državnom saboru

U zadnje vrijeme iz redova hrvatske oporbe čuli su se glasovi, kako za Hrvate izvan domovine ne smije biti mjesta u hrvatskom Saboru. Uz to što bi to bilo protiv Ustava (članak 45), takvi zahtjevi sigurno ne privlače Hrvate izvan domovine domovini, niti rađaju simpatijama prema inače vrlo potrebnoj hrvatskoj oporbi. Kad danas gledamo po svijetu kako sve matične zemlje s dobrim razlozima, od moralnih i kulturoloških do gospodarskih i nacionalnih, na sve načine izgrađuju mostove sa svojim izvandomovinstvima, iz Hrvatske, nažalost, slušamo stavove protiv takvoga zdravog trenda, pa se bojimo da oni nisu u našem najboljem narodnom interesu.

Načelni stav HSK o tom pitanju je sljedeći. Odavno mislimo, da je prošlo vrijeme potrebe i mogućnosti djelovanja hrvatskih političkih stranaka izvan domovine. Koliko smo god svjesni činjenice, da je hrvatsko izvandomovinstvo znatno više očekivalo od svojih sadašnjih 9 predstavnika u Saboru (BiH kao međunarodno priznatu državu HSK ubraja u hrvatsku domovinu), naš je stav da Hrvati izvan domovine moraju imati svoj službeni i reprezentativni glas kako u Republici Hrvatskoj tako i u BiH. A o modalitetima te službe izvandomovinske nazočnosti, odgovorni ljudi u našem narodu dužni su tražiti i naći najoptimalnija rješenja.

prof. dr. Šimun Šito Ćorić •

 

CENTRE SIMON WIESENTHAL, PARIS

Bern, 2. listopad 1998.

PROSVJED HSK-A PROTIV VRIJEĐANJA KARDINALA STEPINCA

 

"Ovaj veliki čovjek Crkve osuđen je kao kolaborator nacista. Mi Židovi to poričemo. Mi znamo iz njegove prošlosti, počevši od godine 1934. pa dalje, da je on bio istinski prijatelj Židova. On je bio jedan od rijetkih ljudi u Europi, koji su se digli protiv nacističke tiranije. Taj čovjek, sada žrtva sramotnog suđenja, za čitavo vrijeme nacističkog režima govorio je otvoreno i neustrašivo protiv rasnih nOrnberških zakona i njegova opozicija nacističkom teroru nije nikada popustila." - Louis S. Breier, 13.10.1946.

 

Štovane dame, štovana gospodo,

Pišem Vam u ime Hrvatskog svjetskog kongresa i osobno. Iznenađeni smo i vrlo nezadovoljni Vašom reakcijom na beatifikaciju kardinala Alojzija Stepinca. Nemalo nas je začudilo da Vi koji dolazite iz tisućljetne tradicije kojoj je istina najveća svetinja i koji, možda, najbolje na ovom svijetu razumijete sve bolne dimenzije omalovažavanja i ljudske patnje, digoste grubi glas protiv čovjeka patnika, koji je petnaestak godina " ... zatvoren u svojoj maloj kući, otkinut od svijeta, fizički iznemogao, rastao je pred očima vjernika do mučeničke aureole ... " (Le Monde, 12.2.1960).

Ne bi Američki kongres, ni W. S. Churchil, ni tada prvi čovjek među američkim Židovima Luis S. Breier, ni drugi brojni glasoviti ljudi diljem svijeta samo tako prosvjedovali protiv jugoslavenskoga staljinističkog bijesa nad kardinalom Stepincem. Čak i jedan od prvih ljudi vlasti koja ga je osudila, Milovan Đilas, posvjedočit će za Stepinca: "On je bio zaista pravedan osuđen, ali koliko se je puta desilo u historiji, da su bili pravedni ljudi osuđeni iz političke nužde" (Hrvatska revija, 1956., s. 202).

Jučer je objavljena izjava Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj i u njoj stoji: "Židovi u Hrvatskoj zahvalni su kardinalu Stepincu što se za vrijeme ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH) zauzimao za spašavanje mnogih Židova i što je uspio spasiti od ustaškog i nacističkog genocida stanare staračkoga doma "Lavoslav Schwarz", nekoliko grupa židovske djece i više stotina konvertiranih Židova u mješovitim brakovima ... " (dr. Ognjen Kraus, Vjesnik, 1.10. 1998).

A čim se zaviri u dokumentarnu građu o kardinalu Stepincu, odmah se vidi da se on ne­ustrašivo borio protiv nacizma, fašizma i komunizma, tih najvećih zala 20. stoljeća. Izravno je prosvjedovao protiv svakog zla pred licem najviših vlasti: protiv progona nevinih, koncetracionih logora do "žute zvijezde"; javno je tražio da zakoni budu pravedni, a obveze i prava za sve jednaki (primjerice, prosvjedno pismo ministru A. Artukoviću 23.5.1941., javni govor 23.2.1942., prosvjedno pismo poglavniku A. Paveliću, 6.3.1943).

Znajući sve to, složio sam se ovih dana s jednim mojim prijateljima, uglednim Židovima.

Netko o njih reče, da ste u nastupu protiv Stepinca "stvarno pretjerali u svojoj revnosti". A oni su se složili sa mnom, da ovakvim istupom protiv kardinala Stepinca škodite pred mnoštvom ljudi vjerodostojnosti svoje hvalevrijedne institucije, te da forsiranjem krivnje koje nema, i nas - koji smo za tisućljetne tradicije židovskog naroda na raznolike načine životom i ljubavlju povezani - nepotrebno ogorčujete.

Nadajući se ubuduće istinitim riječima sa svih strana i blagim vremenima svakog čovjeka i naroda, s poštovanjem Vas pozdravljam!

prof. dr. Šimun Šito Ćorić

predsjednik HSK-a •

 

HRVATSKI SVJETSKI KONGRES

OD 5. DO 7. OŽUJKA 1999. U ZAGREBU ODRŽAO SASTANAK GLAVNOG ODBORA

O GORUĆIM PITANJIMA KONKRETNO I AFIRMATIVNO

Piše Mario Petrović

 

Raspravljajući o aktualnoj problematici koja se tiče hrvatskog iseljeništva, Glavni odbor iznio je pred hrvatsku svekoliku javnost i svoje mišljenje o bankarskom sustavu, listi za dijasporu, mogućem ukidanju Ministarstva povratka i useljeništva te o vrlo važnim pitanjima glede Haaškog suda i Hrvata u BiH

U šestoj godini djelovanja Hrvatski svjetski kongres očekuje poboljšanje svoga djelovanja kako na lokalnoj, tako i na svjetskoj razini, poglavito ako se uzme u obzir da je prošle godine HSK primljen u članstvo krovne međunarodne institucije Ujedinjenih naroda. Istaknuto je to, među ostalim, na konferenciji za novinare održanoj u nedjelju 7. ožujka, koja je uslijedila nakon dvodnevnog zasjedanja Glavnog odbora HSK-a.

 

Predstavnici dijaspore u Saboru

Prema riječima predsjednika HSK-a dr. Šimuna Šite Ćorića, rad Glavnog odbora ove godine odvijao se u Zagrebu kako bi se što uspješnije održavala i izgrađivala veza Republike Hrvatske i hrvatskog izvandomovinstva, koje broji oko 3,5 milijuna Hrvata i građana hrvatskog podrijetla u šezdesetak zemalja svijeta. U dvodnevnom radu Glavnog odbora na zasjedanju u Starogradskoj vijećnici sudjelovala je većina predstavnika nacionalnih odbora pojedinih zemalja u kojima HSK djeluje. Prvog dana radilo se po skupinama pa su se tako sastali radni odbori za humanitarnu pomoć; za gospodarstvo i ulaganje; za promidžbu, medije i lobby; za mladež; za povratak u domovinu; za autohtone hrvatske manjine. Sastali su se još i rizničari te Internet skupina. U popodnevnim satima prvog dana započela je i plenarna sjednica koja je nastavljena i u subotu.

Mora se priznati da je zasjedanje Glavnog odbora HSK-a u domovinskim medijima izazvalo veliku pozornost. To je zamijetio i predsjednik Ćorić, koji je u uvodnom dijelu nedjeljne konferencije rekao kako je to bilo za očekivanje, poglavito uzme li se u obzir da je ova godina izborna. Komentirajući sastanak s predstavnicima parlamentarnih stranaka, dr. Ćorić je istaknuo kako su načelni stavovi parlamentaraca prema listi za dijasporu pozitivni, ali se činilo da je to samo zato da se ne bi zamjerili hrvatskom iseljeništvu. "Za nas nije pitanje "da" ili "ne" za listu za dijasporu. Mi je podržavamo. Samo je pitanje koji ljudi tu trebaju sjediti", rekao je dr. Ćorić i zamolio sve u domovini da se iseljenike ne uvlači u političke borbe koje za cilj imaju samo osvajanje vlasti, dok pravi i istinski interes, a to je želja i briga za hrvatskog čovjeka u dijaspori, ostaje po strani. "Napominjem da bi bilo psihološki vrlo loše za hrvatsko izvandomovinstvo da se sada kaže kako ono ne može imati svoje predstavnike u Hrvatskom državnom saboru", naglasio je predsjednik Ćorić.

 

K boljoj medijskoj povezanosti

Hrvatski svjetski kongres iznio je svoje zaključke i o drugim važnim pitanjima koje tište hrvatskog čovjeka uopće. No, ono na što je posebice upozoreno kao na velik problem su blokirane hrvatske banke u koje su hrvatski iseljenici, a na poziv hrvatske države, uložili veliki kapital, no sada ne mogu do njega. Kako se moglo čuti, velik je broj Hrvata iz inozemstva u hrvatske banke uložio cijelu svoju životnu ušteđevinu. Stoga su članovi Glavnog odbora pozvali hrvatsku Vladu da "ne dopusti propast tisuća hrvatskih štediša zbog povjerenja koje su dali hrvatskom bankarskom sustavu". Istaknuto je s velikom ozbiljnošću da hrvatski iseljenici očekuju što hitnije rješavanja tog problema te da se nakon provedene istrage kazne počinitelji mogućih malverzacija. "Ne smije se gubiti povjerenje Hrvata iz dijaspore na takav način", zaključak je članova Glavnog odbora.

Glavni odbor osvrnuo se i na moguće ukidanje Ministarstva povratka i useljeništva.

Predsjednik Ćorić kazao je kako se to doživljava kao popuštanje brige domovine za hrvatskog čovjeka u dijaspori, ali je istaknuo da je prije svega naglasak na tome da posao treba odraditi. Predsjednik HSK-a Šimun Šito Ćorić posebno je apelirao na odjele za iseljeništvo pri pojedinim ministarstvima da odrade svoj posao jer se, za sada, tu ne čini puno. Glavni odbor istaknuo je i potrebu bolje povezanosti Hrvata u domovini i onih u dijaspori, a od velike je važnosti da Hrvati u domovini što više saznaju o aktivnostima u hrvatskom izvandomovinstvu.

Na kraju treba dodati kako su predstavnici HSK-a imali dosta susreta s predstavnicima vlasti te su se tako susreli i s ministrom vanjskih poslova RH Matom Granićem, kojega su upoznali s akutnim problemima dijaspore.

 

HSK O posebno važnim pitanjima

Mnogobrojni novinari inzistirali su na tome da se čelništvo HSK-a posebno izjasni o nekim političkim pitanjima. Stoga je ravnateljica domovinskog sjedišta HSK-a obavijestila javnost da je Izvršni odbor HSK-a na posebnom sastanku u ponedjeljak 8. ožujka potvrdio kako podržava odluku međunarodne zajednice o Brčkom kao jedino razumno rješenje o tom multietničkom prostoru Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme HSK apelira na međunarodnu zajednicu da ostvari proklamiranu ideju o povratku svih na svoja ognjišta, posebice protjeranih Hrvata.

HSK posebno podržava i Rezoluciju Hrvatskog državnog sabora o suradnji s Međunarodnim sudom u Den Haagu. U tom smislu, kako se ističe u priopćenju Marice Risek iz Domovinskog sjedišta, HSK kao jedina hrvatska nevladina međunarodna udruga članica UN-a moli Hrvatski državni sabor da budno prati postupke Haaškog tribunala, koji do sada prema hrvatskim pritvorenicima nipošto nisu bili besprijekorni, a sve u duhu predstavke koju je HSK uputio na sve međunarodne organizacije za obranu ljudskih prava.

Pošto je Melchior Mašina, predsjednik Hrvatske katoličke zajednice u Americi, koja uskoro slavi 100. obljetnicu osnutka, upoznao hrvatsku javnost s "Rezolucijom o Hrvatima u BiH", HSK je odlučio podržati tu rezoluciju. Inače, u Rezoluciji koju je podržalo 40 hrvatskih udruga u Americi izražava se stajalište Amerikanaca hrvatskog podrijetla o potrebi revizije Daytonskog sporazuma. Svoj boravak u Zagrebu Mašina je iskoristio da u ime Hrvatske katoličke zajednice uruči 200 tisuća dolara pomoći Vukovaru.

HSK je, podržavajući tu rezoluciju, posebno istaknuo kako hrvatski narod u BiH mora uistinu biti zaštićen i ravnopravan s ostalim narodima na području cijele Bosne i Hercegovine.

Josip Ante Sovulj, glavni tajnik HSK-a: Apeliramo na odjele koji skrbe o iseljeništvu

Smatram da je Glavni odbor pronašao pravi smjer i time uvelike opravdao svoje sastajanje. Kao goruća pitanja važno je istaknuti rješavanje problema hrvatskih štediša iz iseljeništva. Povjerenje u hrvatsko bankarstvo Hrvata izvan domovine se ljulja i bit će jako loše ako se ovako nastavi. Istaknuo bih još i apel HSK-a koji smo uputili odjelima pri pojedinim ministarstvima koji bi trebali skrbiti ili, bolje rečeno, baviti se problematikom iseljenika: neka odrade svoj dio posla!

Vrlo je važno, dodao bih na kraju, što smo primljeni u UN. Jedino što nam sada preostaje jest da nađemo kadrove i osiguramo uvjete za njihov rad. Zato posebno apeliramo na sve hrvatske ustanove i institucije da nam se jave sa svojim prijedlozima jer naše prisustvo u najvećoj svjetskoj organizaciji, i to kao nevladine udruge, ima veliko značenje za cijelu našu zemlju,

Šimun Šito Ćorić, predsjednik HSK-a: Država mora preuzeti odgovornost

Glavni odbor raspravljao je o gorućim problemima koji tište hrvatsko iseljeništvo, A u to spadaju i problemi s hrvatskim bankama, moguće ukidanje Ministarstva povratka i useljeništva te lista za dijasporu, HSK i hrvatsko iseljeništvo o svakom problemu imaju svoje mišljenje, pa tako i o tim, sada za nas krucijalnim pitanjima, Dakle, osim naših unutarnjih stvari, raspravljalo se i o tome pa smo stoga poručili i vladajućima i oporbi da nas ne uvlače u svoje stranačke igre oko osvajanja vlasti. Siguran sam da se oporba ne bi bunila protiv liste za dijasporu kad bi imala svoje predstavnike u dijaspori i kada bi stekla glasače među Hrvatima izvan domovine, Mi inzistiramo na tome da dijaspora treba imati svoje predstavnike u Hrvatskom državnom saboru, No, po kojem modelu i koliki broj, to ostavljamo da se dogovore odgovorni u Hrvatskoj,

Glede hrvatskih banaka: činjenica je da su nas i država i razne državne ustanove tijekom svih ovih godina nukale da štedimo kod kuće i da ulažemo, Stoga država snosi i odgovornost prema štedišama te mi tražimo da se baš zbog te odgovornosti pobrine da štediše ne ostanu bez svojih uloga, To bi, smatramo, bilo zaista neodgovorno, S druge će se strane na taj način spasiti povjerenje u hrvatski bankarski sustav, Glede mogućeg ukidanja Ministarstva povratka, smatram, ima još pet ministarstava koja imaju odjele za useljeništvo, a nama je ključno samo to da državni službenici zaduženi za nas odrade posao za koji su zaduženi. Do sada nismo uvijek time bili zadovoljni. Podupiremo Ministarstvo povratka i useljeništva, a hoće li se ono zvati ured ili nekako drukčije, manje je važno, Važno je da obavlja poslove za nas izvan domovine.

 

IZJAVE PREDSTAVNIKA GLAVNOG ODBORA

HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA

Piše N. Besirević

 

Željko Jakić, predsjednik RO za mladež: Nezadovoljan sam nedolaskom mladih

Okupljanje HSK-a u Zagrebu vrlo je vrijedno jer je HSK još u stasa nju pa ga ovakvi skupovi uobličuju u nešto konkretno, Premda, što se tiče Odbora za mladež, koji vodim od 1998, godine, i nisam previše zadovoljan zato što nisu bili nazočni predstavnici nacionalnih odbora za mladež, Došli su samo predstavnici iz Njemačke i Švedske, a preduvjet projekata koji bi bili ostvarivi je da su ljudi prisutni i da se mogu sučeljavati različita mišljenja, jer samo iz toga može nastati nešto, Zašto je interes mladih manji - to ne mogu objasniti, Kontaktirao sam sve nacionalne kongrese i naišao na vrlo malen interes, Zato bih želio te poručujem da mi se jave predstavnici mladih kako bismo napokon krenuli s mrtve točke, osobito stoga što u radu imamo apsolutnu podršku HSK-a,

Dr. Mijo Karagić, predsjednik RO za autohtone Hrvate: Uspo­stavili smo kontakte

Budući da pripadam autohtonom hrvatskom izvandomovinstvu i prvi put sam na ovoj sjednici Središnjeg odbora HSK-a, uglavnom slušam ljude iz prekooceanskih i zapadnih zemalja, no njihova nas se problematika manje tiče. Nas prvenstveno zanima kako očuvati naše hrvatstvo, koje smo čuvali tijekom pet stoljeća u Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj, Češkoj, Italiji i Rumunjskoj, te sudbina naših najmlađih naraštaja. Zato smo od HSK-a već od samog njegova osnivanja zahtijevali posebno mjesto, što je čelništvo HSK-a prepoznalo te je i utemeljen poseban odbor. Iako trenutačno nemamo program djelovanja, ovaj nam je skup pomogao u dogovoru za uspostavljanje tješnjih veza Hrvata u spomenutim zemljama. A to je najvažnije.

Diana Vukušić, predsjednica RO za lobby: Trebamo ljude koji zaista žele raditi

Svake godine HSK postaje sve više organizacijom koja ima sve uhodanije strukture pa su se u svakoj zemlji izdvojili ljudi koji zaista žele raditi. Svi su se oni uklopili u sustav rada pa se više ne ponavljaju iste pogreške, a više se govori i o realnim projektima, o onome što se može sprovesti. Napokon smo postali svjesni svojih ograničenja, ali i mogućnosti te smo istakli i zajedničke probleme nacionalnih kongresa: provedba zajedničkih projekata koji se trebaju provesti u svakoj državi. No, u pojedinim se zemljama odbori bore da prežive, bore se za registriranje udruga, financijsku osnovu i pronalazak optimalnog broja ljudi. Funkcija našeg odbora je povezivanje Hrvata na svjetskoj razini u promicanju istine o Hrvatskoj, s čime još nismo zadovoljni, no lobiranje, informiranje i promocija ipak dobro funkcioniraju u pojedinim zemljama, posebno u SAD. Zato se u promicanju tih ciljeva trebaju boriti predstavnici nacionalnih kongresa.

Antun T. Berić, predsjednik RO za povratak i useljeništvo: Želimo ukinuti restriktivne mjere Vlade RH pri povratku

Činjenica je da nas Hrvata ima svagdje: od Rusije, Hong Konga do Zapada. Sa svih tih strana svijeta došli su ljudi sa svojim specifičnim problemima pa se na ovakvim skupovima upoznajemo, pokušavamo pomoći u kritičnim situacijama, primjerice, u Rumunjskoj ili na Kosovu, pri čemu uskaču imućniji Hrvati iz naprednijih zemalja. Vani živi gotovo čitava jedna Hrvatska pa je zato primarni cilj ovog odbora olakšati povratak u Hrvatsku svim iseljenicima odakle god dolazili te im pomoći pri investiranju. Naš je cilj ukloniti restriktivne mjere s kojima se suočavaju naši Hrvati pri povratku u domovinu, a to se odnosi prvenstveno na usklađivanje dokumenata i liste predmeta koje se nakon povratka mogu unijeti u Hrvatsku. O tome smo razgovarali i s premijerom Matešom, a dolazak na ovaj skup u Zagreb vrlo nam je pomogao u tome.

Dubravka Šuto, predsjednica Hrvatsko-brazilskog kongresa:

Ne ispunjavaju svi nacionalni kongresi svoje obveze

Ovakvo je okupljanje nacionalnih kongresa u domovini jako važno. U HSK-u sam već jako dugo, ali prvi sam put mogla biti nazočna na jednom ovakvom sastanku. Naznačeni su osnovni problemi, prvenstveno u organizaciji nacionalnih kongresa u pojedinim zemljama. Često se, naime, ne ispuni ono što je dogovoreno, a zbog velikog broja zemalja teško je sve izbalansirati. Naravno, kao i u svakoj drugoj organizaciji, i ovdje ima dosta problema, ali ipak valja uzeti u obzir sve ono dobro što je učinjeno - recimo, povezivanje Hrvata na svjetskoj razini. Upravo na tome trebamo raditi više.

Jerko Sumera, predsjednik Hrvatsko-američkog kongresa: Treba poboljšati komunikaciju Hrvata u svijetu

Na ovom redovitom skupu HSK-a delegirano je nas petero delegata iz Hrvatskog američkog kongresa. Došli smo uskladiti aktivnosti i ostvariti bolju komunikaciju kako bi ubuduće rad bio bolji. U HSK-u se ne radi ni o kakvim problemima koje bi trebalo rješavati, nego o instituciji koja djeluje na svjetskom nivou i iznalazi rješenja za pomoć domovini, koje smo neotuđivi dio, te učinkovitijoj promidžbi hrvatskih nacionalnih interesa u zemljama u kojima djelujemo. Zato je osnovni problem kako poboljšati komunikaciju Hrvata u svijetu, a to se ostvaruje inteziviranjem kontakata. Tome pomažu i ovakvi skupovi HSK-a. No za rješenje najvažnijeg problema - povratak Hrvata u domovinu - još nisu stvoreni temeljni gospodarski uvjeti.

Ivan Curman, kontinentalni dopredsjednik HSK-a za Sjevernu Ameriku i predsjednik Hrvatsko-kanadskog kongresa: Skupovi HSK-a nas učvršćuju u zajedništvu

Ovaj skup je jako važan, kao i svi dosadašnji, jer sumira sve ono što smo napravili u proteklih šest godina. On je i mjesto na kojem se dogovaraju budući projekti. Na ovakvim skupovima se potvrđuje da svaka zemlja ima svojih problema te da u tome nijedna nije ista. O osobama koje rade u pojedinim nacionalnim kongresima ovisi koliko će i koliko žele potrošiti vremena za pojedini projekt, primjerice, za koncert ili glazbeno-scenska događanja. I atome se dogovaramo na ovakvim skupovima. Mogućnosti ima, ali čini se da su se ljudi pomalo umorili. Zato je bitno da se sastanemo baš u Hrvatskoj jer za nas koji dolazimo iz SAD-a, Kanade, Južne Amerike ili Australije ovaj je skup važan jer nas učvrščuje u

zajedništvu i potiče na budući rad. +

 

HSK ŽALI ZBOG OSTAVKE DOPREDSJEDNIKA SUČIĆA

Piše dr. Šimun Šito Ćorić

 

Povodom sad već ostvarene ostavke gosp. Stipe Sučića iz Austrije na dužnost dopredsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), a nakon sastanka Glavnog odbora HSK-a u Zagrebu, donosimo sljedeću izjavu.

Najiskrenije žalimo što je gosp. Stipe Sučić podnio ostavku na svoju visoku dužnost jer smo s njime izgubili vrijednog našeg dužnosnika i uglednog člana HSK-a. Međutim, potpuno ga razumijemo, jer je to učinio nakon što je, prema pisanju nekih novina, bezočno okleveta n s govornice Hrvatskog državnog sabora te zbog teških neugodnosti koje je osobno doživio nakon toga. Naime, prema pisanju Slobodne Dalmacije, u jednoj međustranačkoj polemici zastupnica Zdenka Babić-Petrlčevlć je ustvrdila, da je "Sučić bivši predsjednik jugoslavenskog kluba u Australiji" (5. studenog 1998.).

Pri preispitivanju ovoga slučaja sa strane HSK-a, zastupnica Babić-Petričević je zažalila zbog svega što se oko ovoga slučaja dogodilo, posebice zbog neugodnosti koje je zbog te klevete doživio jedan časni čovjek i dugogodišnji hrvatski emigrant. Također je ustvrdila da svojim riječima nije ciljala ni na jednog određenog pojedinca, "a najmanje na gosp. Stipu Sučića iz Australije", za kojeg, kaže, znade da je uvijek pomagao sve što je hrvatsko i da je vršio dužnost koordinatora HDZ-a za cijelu Australiju.

Vjerujući da će se hrvatska zastupnica i osobno ispričati gosp. Sučiću, HSK mu sa svoje strane zahvaljuje za sve što su dugi niz godina za Hrvatsku on i njegova obitelj činili, te posebice za sve napore koje je ulagao za djelovanje HSK-a. U isto vrijeme ga pozivamo da zbog stvarnih ili navodnih pogrešaka drugih ne odustaje od javnih hrvatskih djelatnosti pa

ga u tom smislu ponovno priželjkujemo u vodećim tijelima HSK-a. •

 

VEČERNJI LIST, DOM I SVIJET 14. lipnja 1999.

OTVORENO PISMO HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA

PREDSJEDNIKU SAD-a BILLU CLINTONU

Bern/New York, 10. lipnja 1999.

 

POMOZITE INTEGRACIJI HRVATSKE

 

Poštovani gospodine Predsjedniče!

Ohrabreni Vašim osobnim odgovorom na nedavno pismo Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), s velikim Vam zadovoljstvom pišemo ponovno. U ime HSK-a, koji djeluje u trideset zemalja svijeta, najsrdačnije zahvaljujemo Vama osobno kao i svim Vašim suradnicima na očigledno uspjelom angažmanu u traženju putova pravednog mira u jednom važnom dijelu Europe. Cijeneći ulogu svih zemalja NATO-a, ipak smo svjesni da bi bez Vaše osobne odlučnosti i nedvojbene snage SAD-a još dugo prijetila miru u tom dijelu svijeta zločinačka čizma posljednjeg europskog agresora i da ne bi došlo do kapitulacije njegove već desetljeće zločinačke soldateske.

Poštovani gospodine Predsjedniče, usuđujemo se ovom prigodom zamoliti Vas za jednu važnu stvar. U ovom vremenu angažmana NATO-a u jednoj europskoj regiji, Hrvatska se, uza sve probleme jedne mlade demokracije, pokazala i po svom geopolitičkom položaju i po svojoj djelatnoj suradnju važnim dijelom demokratskog svijeta. Zbog svega toga, ali i zbog četiri milijuna Hrvata i ljudi hrvatskog podrijetla koji su vrijedni građani zapadnih država, posebice SAD-a, molimo Vas da Vi osobno i Vlada SAD-a pripomognete što skorijoj zdravoj integraciji Hrvatske u sve vodeće asocijacije demokratskog svijeta. Uvjereni smo da to nije samo u interesu građana Hrvatske, nego jednako i u interesu plemenitih ciljeva tih asocijacija.

Na kraju, slobodni smo Vas podsjetiti i na sudbinu izumiranja Hrvata u Bosni i Hercegovini kojih, zbog nedavnih ratnih progona i poslijeratnih ekonomsko-političkih nepogodnosti, nije ostalo u toj zemlji ni pedeset posto od prijeratnog broja, a još nema znakova njihova povratka na vlastita stoljetna ognjišta.

Zahvaljujući Vam unaprijed na Vašoj dragocjenoj pažnji i razumijevanju, s najvećim Vas poštovanjem pozdravljamo!

Šimun Šito Ćorić, predsjednik HSK-a

Josip Ante Sovulj, glavni tajnik HSK-a •

 

HSK: Javni proglas

New York/Bern, pred Božić 1999.

HRVATSKI NAROD NA PRIJELAZU U TREĆE TISUĆLJEĆE I

PRED VAŽNE IZBORE U RH I BIH

 

O odnosu domovina - izvandomovinstvo

Hrvati i njihovi potomci izvan domovine, tj. izvan RH i BiH, i u budućnosti će se vraćati, makar ne masovno, zastalno u domovinu, drugi će u njoj nalaziti mjesto svog školovanja (samo 1998. nostrificirane su diplome za preko deset tisuća djaka i studenata povratnika u RH), treći će u njoj posjećivati svoju rodbinu, četvrti će u njoj sve više nalaziti izvrsno turističko odredište ilili pogodno mjesto gospodarskog ulaganja, a svi će oni sve više prenositi i svoja iskustva i znanja s raznolikih područja naprednog svijeta. Ne smije se zaboraviti da je čak i u ovim poratnim vremenima godišnji priliv novca iz hrvatskog izvandomovinstva u domovinu veći od dvije milijarde američkih dolara. Stoga molimo i tražimo da odgovorne vlasti u RH i BiH trajno posvećuju posebnu pažnju odnosima s Hrvatima izvan domovine i da uklone sve smetnje u odnosu s njima.

Hrvatska zabrinutost s obje strane granice

Hrvate izvan domovine brine sve ono što i ljude u domovini: problemi u gospodarstvu, ljudi bez posla i radnici bez plaća, preveliki broj umirovljenika, nepošteno stečeno imanje i vlasnici bez odgovornosti, korupcija, nepouzdan bankarski sustav, kupovanje roba u inozemstvu na štetu hrvatskih proizvoda, ekološki problemi i slično. Svi očekujemo da posebice odgovorni na dužnosti u Hrvatskom državnom saboru i predsjednik RH u novom mandatu, što prije učine sve kako bismo se riješili ovakvoga ružnog stanja.

Izbori najboljih, bez obzira na stranačku pripadnost

Očekujemo da izbori u RH budu potpuno slobodni i fair, da ljudi po načelima savjesti i odgovornosti izaberu čestite i najsposobnije predvoditelje u društvu, bez obzira na stranačku pripadnost. Zabrinjava nas i mislimo da pri izbornim i postizbornim koalicijama nije politički mudro ni pošteno a priori odbacivati bilo koga komu narod iskaže povjerenje, a najmanje one koji su predvodili stvaranje i organiziranje hrvatske države u ovih njezinih najtežih i najslavnijih deset godina. Najbolje je za hrvatski nacionalni interes sastaviti u budućoj vlasti one najbolje, bez obzira na stranačku pripadnost.

Protiv ozakonjene izborne diskriminacije

I dalje najoštrije prosvjedujemo zbog diskriminacije u 11. izbornoj jedinici. To će ostati najveća nedemokratska mrlja na ovim izborima. Data nam je izborna jedinica s istim brojem glasača, a ne biramo isti broj zastupnika niti imamo iste uvjete biranja kao glasači u ostalih deset. Naš odlazak na biračka mjesta onemogućen je daljinama i do pet tisuća kilometara, a nije nam data mogućnost dopisnog glasovanja. Za ovakvu diskriminaciju znamo da su najodgovorniji oporbena Šestorka (iz stranačkih, a ne hrvatskih interesa) i Međunarodna zajednica, a obje se, očito, neuvjerljivo zaklinju u demokraciju. Nismo zadovoljni ni što je HDZ morao popustiti pod tim pritiscima.

Svi na izbore, bez obzira na očitu diskriminaciju u 11. izbornoj jedinici

Bez obzira na očitu diskriminaciju u 11. izbornoj jedinici u koju spadaju hrvatski državljani s prebivalištem izvan RH, HSK poziva sve glasače u toj ali i u svim drugim izbornim jedinicama, da svi neizostavno iziđu na izbore i dadnu svoj glas onima koji će najupsješnije i najpoštenije čuvati i promicati hrvatske nacionalne interese u doniovini i svijetu.

Uplitanja Međunarodne zajednice i protektorat nad BiH

Svim silama podupirući svaki rast demokracije, apeliramo da hrvatski glasači ne nasjednu pritiscima i drugim vrstama javnog i tajnog uplitanja Međunarodne zajednice u društveno-političke i druge odnose u RH, jer nisu im uvijek ni prozirne ni u nedvojbenom hrvatskom interesu sve namjere.

Apeliramo na Međunarodnu zajednicu da u svom protektoratu nad BiH sačuva ljudsko lice, poštujući nacionalne i kulturalne posebnosti pojedinih naroda. Pri tom je čak besmisleno inzistirati na dva entiteta, ako bi tri doprinijela zdravijim i učinkovitijim odnosima među narodima, a BiH zemljom prosperiteta i veće sigurnosti. Jer ako Protektorat ne osigura zemlju triju suverenih i zadovoljnih susjeda, uzalud će u konačnici biti sve njegove prisile, veliki napori i investicije. Ne samo da bez tog temelja BiH zasigurno neće imati budućnosti već će ta neučinkovitost Međunarodne zajednice biti izvor novih zala u budućnosti.

Protiv nečasnog odnosa nekih iz Međunarodne zajednice

Zapad i ono što obično zovemo Međunarodnom zajednicom nisu mogli potkupiti dr.

Franju Tuđmana. Mogla je njih smetati Tuđmanova čvrsta ruka i još štogod u vremenima rata i poraća, ali ne bi oni na to trošili riječi da su mogli s dr. Tuđmanom manipulirati na štetu hrvatskih, a u korist svojih interesa. Stoga su se i ovih bremenitih dana za hrvatski narod, pokušali svetiti Hrvatskoj i dr. Tuđmanu kroz klevetnička i primitivna izvješća nekih svojih medija, ali i izostankom na posljednjem ispraćaju. I pokazaše se u tom trenutku oholo uzdignuti svojom političko-financijskom premoći nad mladom Hrvatskom, ali i sa svojom neljudskošću. Stoga se s većinom hrvatskih ljudi zgražamo nad tom njihovom nečasnošću.

O Hrvatima izvan domovine nikada bez njih

Najuljudnije molimo i zahtjevamo od hrvatskih vlasti da se ubuduće, kad se god budu donosile bilo kakve odluke vezane za Hrvate izvan domovine, redovito i temeljito konzultiraju sa stručnim pojedincima i ustanovama koji poznaju hrvatsko izvandomovinstvo.

Odnos RH prema Hrvatima iz BiH

Republika Hrvatska treba sve učiniti da se Hrvati iz BiH ne osjeću Hrvatima drugog reda. Zastrašujući je nacionalni i politički promašaj od naše i njihove BiH stvarati im kompleks, umjesto da se na njih na tim prostorima počne praktično gledati kao na prednost i za BiH i za RH. Svaki autoritarni kao i ignorantski odnos prema Hrvatima BiH u konačnici šteti i njima i interesima RH te značajno slabi njihovu unutarnju poziciju prema druga dva naroda.

Također je nepravedno praviti razliku među stradalnicima i potrebnima HV-a i HVO-a iz domovinskog rata. Ta svi su se oni borili za slobodu i suverenitet jednoga te istog naroda na hrvatskim etničkim prostorima. Hrvatima u BiH želimo da se opru svim vrstama pritisaka i traže najbolje načine povratka i ostanka na svojim rodnim ognjištima, da uvijek biraju za svoje predvoditelje čestite i sposobne ljude, te da shvate, da danas oni sami najviše mogu sebi pomoći.

Za hrvatske kadrove u diplomatskim predstavništvima BiH Posebice tražimo da odgovorni iz Međunarodne zajednice i iz vlasti BiH bez daljnjeg otezanja učine sve kako bi hrvatski kadrovi bili pravednije zastupljeni u diplomatskim predstavništvima BiH. Još uvijek su diplomatska predstavništva BiH u najvećoj mjeri zaposjednuta muslimanskim kadrovima, pa njihovo djelovanje na diplomatskom polju ne odgovara uvijek izbalansiranim potrebama svih triju naroda u BiH.

Posebne prilike autohtonih Hrvata

Uopozoravamo na specifične potrebe autohtonih Hrvata, posebice na teške prilike onih u Vojvodini i Boki Kotorskoj. Ta oni su tamo od starina svoji na svome, bez obzira što ih je sudbina političkovojnih prekrajanja granica ostavila izvan dviju hrvatskih država, RH i BiH. Ni njih se ni u jednoj brizi za etničku Hrvatsku ne smije zaboraviti.

Propale hrvatske banke i oštećeni štediše

Posljedice propalih ili nelikvidnih hrvatskih banaka zadesile su stotine tisuća Hrvata iz RH, BiH i hrvatskog izvandomovinstva. Odgovornost države za tu nesreću ne može se iskupiti s osiguranih stotinu tisuća kuna po štediši. Državni sluzbenici su nas više godina ope-tovano pozivali da štedimo u domovinskim bankama, a zadužena državna tijela nisu uspje-šno nadgledala poslovanje tih financijskih institucija. Stoga zbog osnovne pravednosti, ali i zbog povjerenja u hrvatski bankarski sustav, tražimo da se RH bez odgađanja obveže u doglednoj budućnosti, čim se izvuče iz financijske krize, vratiti makar glavnicu svim oštećenim štedišama i njihovim obiteljima. Inače, ljudi će se osjećati pokradenima od svoje vlastite države.

Hrvatski uznici u Den Haagu i SAD

Potrebno je da se hrvatske vlasti u RH, ali i u BiH povodom ovog preloma stoljeća i tisućljeća odlučnije zauzmu za hrvatske zatvorenike u Den Haagu kao i za one u američkim zatvorima. Sve je očitije, da se u Den Haagu radi o čisto političkim komponentama suđenja Hrvatima, te da se američke vlasti na dosadašnje hrvatske zamolbe i prijedloge za pravno i stvarno rješenje tih slučajeva oglušuju u biti ne iz pravnih, već iz politički pristranih razloga.

Prednosti i opasnosti "ulaska" u Europu

Poznato je da Hrvatska i BiH u prvom redu iz gospodarsko-političkih potreba, ali i drugih interesa s pravom teži biti ravnopravan član te međunarodne zajednice. Apeliramo na najodgovornije u hrvatskom društvu, da uz prednosti koje time žele steći, sustavno proučavaju i nemale negativne utjecaje koji dolaze sa Zapada, a koji bi mogli naškoditi hrvatskom narodnom biću i njegovim bogatim specifičnostima.

Prisutnost Crkve među Hrvatima u siromašnim zemljama svijeta

Molimo i tražimo od hrvatskih crkvenih vlasti da nađu bolje načine kako će otvara-njem hrvatskih kat. misija u siromašnim zemljama svijeta biti na usluzi tamošnjim Hrvatima, a ne samo u onima gdje su dobre financijske mogućnosti, pa možda i interesi. Koliko god nema optimalan broj svećenika na raspolaganju, poznato nam je da desetine i desetine hrvatskih svećenika, primjerice, djeluju na njemačkim župama.

U ime HSK-a

Josip Ante Sovulj, v. r. dr. Šimun Šito Ćorić, v.r.

gl. tajnik HSK-a predsjednik HSK-a •

 

IV. KONVENCIJA HSK-A

ODRŽANA U ZAGREBU OD 5. DO 7. SRPNJA 2000.

REZOLUCIJA HSK-A 2000

 

Sudionici IV. Konvencije HSK-a održane u Zagrebu od S. do 7. srpnja 2000., došli iz svih zemalja svijeta gdje Hrvati i njihovi potomci žive u značajnijem broju, donijeli su sljedeću rezoluciju. Njome se želi upozoriti na neke hrvatske potrebe, vrijednosti i interese, kao i na nezdrave trendove koji se u zemlji bez obzira na promjenu aktualne vlasti i dalje nastavljaju, kao i na nove negativne pojave koje se pojavljuju.

1. Iskreno se veselimo svim dobrim promjenama u domovini, Republici Hrvatskoj kao i u Bosni i Hercegovini, respektirajući novu hrvatsku vlast, izabranu odlukom većine našega naroda. Stoga i ovaj put potvrđujemo, da će HSK i dalje surađivati sa svim relevantnim čimbenicima našega naroda u čuvanju i postizanju nedvojbenih hrvatskih interesa i vrijednosti, posebice u njegovanju potpune suverenosti RH pred mogućim navalama bilo kakvih drugih političkih asocijacija. Tu posebice imamo u vidu rastuću snagu HSK-a kao jedine hrvatske udruge organizirane u tridesetak zemalja svijeta, vrijedna iskustva tamošnjih hrvatskih ljudi i njihovih potomaka, te sve veći utjecaj HSK-a kao nevladine udruge s punopravnim članstvom u UN-u.

2. Nezaobilazno je uzeti u obzir svu slojevitost hrvatskog izvandomovinstva, od onih generacija koje više ne govore hrvatski do onih koji se najčešće ubrajaju u «strane radnike», pa do autohtonih Hrvata i onih u BiH. Stoga smatramo da je nužno da se na državnoj razini formira stalni stručni gremij, koji bi proučavao i pratio hrvatsko izvandomovinstvo. Nakon svih eksperimentiranja kroz ove godine, vrijeme je da Vlada RH stvori i ustali mehanizme stalnih institucija u domovini koje će se brinuti za hrvatsko izvandomovinstvo i koje će mu stajati na raspolaganju.

3. Smatramo vrlo štetnim svako marginaliziranje Hrvata izvan RH. Tu mislimo i na hrvatske prognanike iz BiH u RH, koje se nipošto ne smije dovoditi u priliku da moraju odlaziti u treće zemlje. Svjedoci smo po svijetu kako i bogate države imaju i te kako potrebu dobrog odnosa sa svojim iseljenicima, i to ne samo preko kulturnih institucija, nego su im važni za turističke, gospodarske, bankarske, znanstvene i druge potrebe. Uz to, važno je da se nikakve odluke o Hrvatima u drugim državama ne donose bez savjetovanja s njima. Mi smo za sve razumne mjere štednje koje se poduzimaju, ali je vrlo štetno zatvarati hrvatska diplomatska predstavništva upravo u nekim mnogoljudnim hrvatskim sredinama. Štednja kao motivacija tog postupka malo kome zvuči uvjerljivo!

4. Na slijedećem popisu pučanstva RH, nužno je popisati Hrvate i njihove potomke izvan domovine. Možda bi pri popisu rodbina u domovini upisivala svoje u tuđini, ili bi se mogao pronaći neki još bolji način za to.

5. Nužno je da državne ustanove počnu praviti programe za povratak Hrvata izvan domovine, možda po poznatom izraelskom principu. Ta dosad su se u Hrvatsku iz inozemstva vraćali samo oni koji su sami sebi sve mogli osigurati.

6. Što se tiče hrvatskih predstavnika izvan domovine u Hrvatskom državnom saboru:

Bilo bi najdjelotvornije, da Hrvati po pojedinim kontinentima i po zemljama visoke koncentracije hrvatskih iseljenika sami biraju između sebe one koji će najbolje prenositi njihove interese, ali i ostala bjelosvjetska dobra iskustva u domovinu kroz Hrvatski državni sabor.

7. Treba bez otezanja učiniti ono što prakticiraju druge zemlje, t.j. da državljani RH s boravkom izvan nje dobiju mogućnost dopisnog glasovanja, jer zbog razdaljina, ono bi ih oslobodilo od poznate dosadašnje diskriminacije na izborima. Uz to, uistinu je nemoralno i nedemokratski prijetiti i svetiti se s pozicije vlasti Hrvatima izvan RH što su ono svojih malo glasova na izborima dali ovoj, a ne onoj stranci. Neki svode na to nerazumljiva najnovija čekanja po nekoliko mjeseci za obično produženje putovnice.

8. Pojedinci aktualne hrvatske vlasti često nas ponavljanjem fraze o deset mračnih izgubljenih, krvavih i sličnih godina, ogorčuju porukom da je hrvatski narod izgubio i stigao na stup srama što je došlo do stvaranja hrvatske države i da treba nastaviti tamo gdje smo bili u vremenu prije nje. Zabrinjavaju nas i očite nejasnoće u službenom prezentiranju i čuvanju nacionalnih interesa, rastakanje temeljnih vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država i blaćenje zasluga onih koji su najviše dali za njeno ostvarenje, t.j. sudionika i invalida domovinskog rata. Bez obzira što znamo da nitko nije bez mane, u tom nas kontekstu posebice razočarava aktualno stjeravanje u šutnju ili bezočni pokušaji totalne demontaže osobe i djela glavnog predvoditelja stvaranja hrvatske države, predsjednika dr. Franje Tuđmana.

9. Umjesto da se država bavi pravnim procedurama u borbi protiv kriminala, ima znakova da se vraća organizirani sustav denunciranja, tajno skupljanje klevetničkih "saznanja" i smjenjivanja ljudi zbog "političke nepodobnosti". Očitio, bez utjecaja nekih vodećih u hrvatskoj vlasti medije ne bi toliko preplavile primitivne i pune mržnje diskvalifikacije ljudi, a što onda skreće pozornost s rješavanja glavnih problema u društvu.

10. Molimo hrvatske vlasti da učine sve što je u njihovoj moći, kako bi trojica dugogodišnjih hrvatskih zatvorenika političkog korjena u SAD što prije ugledali svoju domovinu, te da bi se hrvatske zatvorenike u Den Haagu, kao i one koji bi još mogli biti optuženi, zaštitilo od samovolje i igre političkih interesa svjetskih moćnika. Preporučujemo hrvatskim mjesnim vlastima u domovini, posebice u BiH, da čim bude moguće, imenuju tamo gdje bude zgodno koju ulicu ili trg imenom "Hrvatskih žrtava Haškog tribunala".

11. Hrvatska se sad nalazi u teškoj gospodarskoj krizi, ali doći će bolji dani. Stoga je nužno, da se napravi dugoročni plan povratka makar glavnice oštećenim štedišama u hrvatskim bankama. Razlog je opravdan: država nas je i službeno preko svojih predstavnika nukala da štedimo u hrvatskim bankama, a njena tijela nisu ni stručno ni redovito nadgledala rad novčanih institucija.

12. Na kraju, nužno je da Vlada RH osigura kontinuitet kontakta s Hrvatima izvan domovine i rada s njima, tako da hrvatsko izvandomovinstvo ne bi moralo od nule graditi odnose sa svakom novoizabranom hrvatskom vlasti i umjesto poboljšanja, doživljavati stagnaciju plodnih odnosa nakon svake promjene političkih struktura.

Sudionici IV. Konvencije HSK-a •

 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA SA SJEDNICE

IZVRŠNOG ODBORA U ZUERICHU

Zuerich/New York, 8. prosinca 2000.

VAŽNE PORUKE IZ ŠVICARSKE

 

Hrvatski svjetski kongres je održao u Zuerichu 4. i 5. prosinca 2000. godišnji sastanak svoga proširenog Izvršnog odbora pod predsjedanjem svog predsjednika dr. Šimuna Šite Ćorića. Glavni naglasci toga sastanka su sljedeći:

1. Upućena je rezolucija "Za brži boljitak Bosne i Hercegovine" vladama članica Europske unije, SAD-a, BiH i Republike Hrvatske, a nju na hrvatskom jeziku prilažemo ovoj izjavi za javnost. Ona će također od nacionalnih kongresa biti dostavljena vodećim medijima i političkim institucijama u tridesetak zemalja gdje djeluje HSK na njihovim nacionalnim jezicima.

2. Srdačno je pozdravljeno i potvrđeno osnivanje Glavnog ureda HSK-a za BiH sa sjedištem u Mostaru, a na čijem su čelu književnici Krešimir Šego kao ravnatelj i Zdravko Kordić kao tajnik.

3. Rad na poboljšanju financijske podloge djelovanja HSK-a već pokazuje rezultate, za što je najzaslužnije osnivanje Radnog odbora za marketing HSK-a na čelu s Vinkom Sabljom.

4. Upravo zbog boljih financijskih mogućnosti, odlučeno je da od 2001. HSK počne iz­davati svoje internacionalno glasilo CONGRESS. Taj rad predvodi Radni odbor za informa­cije i promidžbu na čelu s Ivanom Curmanom.

5. U vremenu sve slabije brige hrvatskih vlasti prema hrvatskom izvandomovinstvu, HSK će na više načina poticati tu brigu. Primjerice, HSK će od 2001. svake godine na sastanku svog Središnjeg odbora u Zagrebu dodjeljivati novčanu nagradu za najznačajnije doprinose njegovanju veza domovine s hrvatskim izvandomovinstvom.

6. HSK će zajedno sa svojom udrugom - članicom Fond hrvatskih studenata FOHS iz Švicarske, koja djeluje već 17 godina, osnovati zakladu iz koje će se stalno od kamata dodjeljivati godišnje stipendije studentima u domovini.

7. Sa zadovoljstvom su primljene vijesti o uspješnim djelatnostima HSK pri UN-u na čelu s prof. Mariom Viscoviehom, a imenovana je dr. Gilda Glasinovich (Peruanka hrvatskog podrijetla) za još jednu predstavnicu HSK-a pri UN-u u New Yorku.

8. Naručena su konkretna ispitivanja o osnivanju ekspertnih skupina HSK-a za neka važna područja života u domovini kao i o otvaranju predstavništava HSK-a pri Europskoj zajednici, a za što je zadužen dr. Luka Krilić.

9. Na sastanku je također rado primljena potpunija informacija o najnovijim promjenama na čelu HSK Njemačke, i to s velikim očekivanjem da nova - stara uprava na čelu s novoizabranim predsjednikom dr. Slavkom Lebanom učini kongres u Njemačkoj privlačnim većini hrvatskih udruga, posebice intelektualcima i poslovnim ljudima u njima, tako da HSK Njemačke konačno može dosegnuti potrebnu razinu.

10. Vrlo korisnim je ocijenjen i radni susret s nacionalnim delegatom Hrvatskih kat. misija u Švicarskoj fra Karlom Lovrićom.

Josip Ante Sovulj,

gl. tajnik HSK, v.r. +

 

PROSVJED I POZIV HSK-A

POVODOM POPISA STANOVNŠTVA 2001.

Solothurn, 22. ožujak 2001.

U ČIJEM JE INTERESU DA HRVATI IZVAN DOMOVINE OSTANU NEPOPISANI?

 

Hrvatski državljani koji žive izvan domovine, a imaju prebivalište i u Republici Hrvatskoj, neće, nažalost, ovih tjedana dobiti na svoju adresu obrazac za popis stanovništva kao što to inače rade druge države svojim državljanima u inozemstvu, a zasigurno im nitko neće ni pokucati na vrata s popisnicom u ruci. Za naš popis je formalno zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova, a ono nas upućuje na hrvatska konzularna predstavništva, koja su u mnogim zemljama stotinama kilometara i satima zrakoplovom udaljena od hrvatskih prebivališta u tuđini. Uz to, s raznih strana stižu vijesti kako hrvatska konzularna predstavništva ni za ono malo dostupnih građana nemaju dovoljan broj obrazaca za popis, pa se oni najagilniji hrvatski državljani sami snalaze kopiranjem istih.

Tako je mnogi hrvatski čovjek izvan domovine sada za popis stanovništva kao i za dosadašnje izbore onemogućen sudjelovati u ovom nezaobilaznom činu svoga naroda.

Ovakav način podsjeća mnoge Hrvate u tuđini na vremena kad su jugoslavenske vlasti nečistim postupcima umanjivale "popisima" broj Hrvata izvan domovine. Ako se hrvatske vlasti toliko trude da, primjerice, budu sveobuhvatno popisani hrvatski državljani sada u Srbiji, očekivano je da se brinu da budu popisani i hrvatski državljani izvan domovine, a koji imaju prebivalište i u Repubici Hrvatskoj.

Također je sumnjivog i neznanstvenog karaktera zakonska odredba u popisu o vjerskoj pripadnosti i nacionalnoj strukturi građana Republike Hrvatske da se ta dva važna podatka ne navode. Kad je već svrha popisa, s punim jamstvom tajnosti osobnih podataka, da se dobije cjelovit pregled sociodemografskih podataka za cijelu zemlju, takvo zakonsko rješenje onemogućava Republiku Hrvatsku da ima podatke o te dvije važne kategorije, a uz to ostavlja značajnu mogućnosti za njihovu manipulaciju.

Stoga, u ime Hrvatskog svjetskog kongresa najoštrije prosvjedujemo zbog skandalozne nebrige i neorganiziranosti hrvatskih državnih vlasti pri popisu hrvatskih državljana izvan domovine i tražimo da sve učine kako bi se popis barem u nekoj mjeri obuhvatnije obavio. Zahtjevamo i molimo da hrvatske državne vlasti za izbore, za popis stanovništva i slične čine, konačno počnu poštom kontaktirati svoje državljane izvan domovine.

U isto vrijeme pozivamo sve hrvatske udruge i ustanove izvan domovine, te posebice sve hrvatske državljane koji žive u inozemstvu, a prijavljeni su i u Republici Hrvatskoj, da unatoč svim ograničenjima, nađu načina da se popišu.

dr. Šimun Šito Ćorić

predsjednik HSK •

 

VLADAMA DRŽAVA EUROPSKE UNIJE, SAD-A, BIH I RH

Zagreb, 25. travanj 2002.

PROMEMORIA HSK-A O HRVATIMA U BIH

Za boljitak svih građana BiH

 

Hrvatski svjetski kongres (HSK) sa svog sastanka Glavnog odbora u Zagrebu 23. 'do

travnja 2002. šalje naslovljenima ovu izjavu, želeći upozoriti domaće i međunarodne odgovorne čimbenike na teške prilike Hrvata u BiH, te poduprijeti ostvarenje boljitka svih građana BiH i opće stabilnosti u ovom dijelu svijeta.

Hrvatski narod bez sigurne budućnosti u BiH

Pridružujući se zabrinutim glasovima s domaćih i svjetskih strana, molimo da odgovorni u domaćoj i međunarodnoj javnosti poduzmu mjere da se prema Hrvatskom narodu u BiH prestane postupati kao prema obespravljenoj nacionalnoj manjini. Hrvatsko stanovništvo je za vrijeme rata u BiH najviše stradalo, na što između ostalog ukazuje i činjenica da ih je tamo ostalo samo oko 50 % od predratnog broja. U visokim krugovima Međunarodne zajednice se nažalost i dalje neopravdano inzistira upravo na hrvatskoj krivnji. Uzmimo za primjer sljedeći događaj: osmorica Hrvata su u svjetskim medijima bila ozloglašena kao ratni zločinci i spektakularno odvedena pred sud u Den Haag, da bi se naknadno ustanovilo kako su optužnice bile bez osnove. Stoga su ih pustili na slobodu, ali je to učinjeno medijski tiho i bez ikakve nadoknade krivooptuženima.

HSK posebice ukazuje na nužnost poduzimanja odgovarajućih gospodarskih i političkih mjera za zaustavljanje iseljavanja bosanskohercegovačkih Hrvata, te za omogućavanje povratka Hrvata u BiH i njihov ostanak na vlastitim ognjištima. Tražeći prava za hrvatski narod u BiH, HSK uvažava sva legitimna prava srpskog i bošnjačkog naroda u BiH utemeljena na međunarodnim poveljama o ljudskim pravima i pravima naroda.

Protiv nedemokratskih i nasilnih postupaka Međunarodne zajednice

lako je Međunarodna zajednica, makar i s kobnim zakašnjenjem, zaustavila rat u BiH i gospodarski joj pomogla, ipak ju građani BiH zbog nasilnih i nedemokratskih postupaka pamte po zlu. To se posebice odnosi na bahate predstavnike Međunarodne zajednice i moćne zapadne zemlje iz kojih oni dolaze. Jer eto, i u danjašnje vrijeme se događa da se jednom narodu gazi pravo na medijski prostor, potiskuje jezik i školstvo, nameću diktatorska izborna pravila, vojskom i tenkovima vrši "supervizija banaka" i dr. U općem interesu zahtijevamo da se prekine s takvom praksom, da se osude takvi postupci i poprave nastale štete.

Mogućnost primjene švicarskog i belgijskog modela u BiH

Kao i čitav misleći svijet, tako smo i mi svjesni da su dosadašnja međunarodna politička rješenja nepravedna za BiH i opasna za mirnu budućnost naroda u BiH. Stoga predlažemo da se pri traženju najboljeg rješenja za BiH razmotre švicarski i belgijski kantonaini modeli. Mišljenja smo da bi se u današnjim uvjetima u BiH mogla primijeniti isprobana iskustva Švicarske i Belgije, koja osiguravaju prava naroda i pri tome u najvećoj mjeri osiguravaju očuvanje jezičnih, vjerskih, odnosno svih nacionalnih i drugih kulturnih vrijednosti naroda u svim krajevima.

Za Hrvatski svjetski kongres (HSK)

prof. dr. Šimun Šito Ćorić, predsjednik +

 

IZJAVA ZA JAVNOST HSK-A POVODOM BLOKIRANJA ZAKLADE HRVATSKOG DRŽAVNOG ZAVJETA

Solothurn 7. lipanj 2002.

O FINANCIJSKOJ POMOĆI HRVATSKOG IZVAN DOMOVINSTVA

 

Na brojne upite iz hrvatskih medija ovih dana za stav Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) o financijskoj pomoći hrvatskog izvandomovinstva za vrijeme domovinskog rata, u ime Izvršnog odbora HSK-a dajemo sljedeću izjavu.

1. Koliko god hrvatske ustanove, udruge i pojedinci izvan domovine imaju na raznim stranama svijeta velik broj podataka o tom predmetu još nije učinjena ukupna analiza financijske pomoći Hrvata izvan domovine za vrijeme domovinskog rata, a ni hrvatske vlasti nisu dosad na tome obuhvatno radile.

2. Ta pomoć je davana na lokalnim i nacionalnim razinama za najraznolikije svrhe u ratnom vremenu, primjerice, ciljano za obranu domovine, za točno određene potrebe humanitarnog i sličnog karaktera, "na raspolaganje" pojedinim ustanovama, ministarstvima i uredima, pa sve do stranačkih potreba.

3. Kad se jednom mogne podastrijeti sve oblike podataka, pokazat će se da je pomoć hrvatskog izvandomovinstva u financijskom obliku bila među odlučujućima u stvaranju i obrani hrvatske države, posebice u izgradnji hrvatskih oružanih snaga, policije, diplomacije kao i pri izgradnji drugih početnih struktura vlasti u mladoj hrvatskoj državi.

4. Uvjereni smo i znamo da je velika većina poslane pomoći od nas izvan domovine, unatoč i zlouporabama, iskorištena za dobro hrvatskog naroda i države. Živeći na demokratskom Zapadu svaki dan gledamo, da se od lopovluka teško može i u miru, a kamoli u ratu i prevratu potpuno obraniti.

5. Hvale je vrijedna svaka službena provjera i briga oko čuvanja sjećanja i dokumenata o svim tim dobročinstvima iz hrvatskog izvandomovinstva, ali smatramo da još nije vrijeme za sve objave.

6. Nažalost, prepoznajemo i propitivanja o "novcima dijaspore" koja imaju nečiste namjere. Uz politikantske igre na domaćoj sceni, neki od podatnih našijenaca išli su u svojoj raboti čak dotle, da su, prema našim pouzdanim izvorima još lani i neki hrvatski državni dokumenti iz vremena domovinskog rata pripomogli sudskom progonu jednog eks-predsjednika prijateljske nam zemlje zbog njegove navodne umješanosti u vojnu pomoć Hrvatskoj za vrijeme "embarga".

7. Što se fiče same Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, za HSK je ključno da se pri tom u svemu pazi na zakone nedvojbenih vrednota pravne države, a nakon toga, čini nam se najlogičnijim, da se o upotrebi tih sredstava poštuje namjena darovatelja i izvorna ideja ustanovitelja same zaklade, tj. vodstva HDZ-a jer su uglavnom njihovi članovi i poštovatelji taj novac i darovali. Drugo, ispod dolične je razine, uz tolike velike probleme u državi, sad toliko napuhana "zabrinutost" aktualne vlasti za taj za državu sitniš koji se nalazi u toj zakladi. Da su bar tako ljudi od vlasti brižni u slučajevima ogromnih šteta zbog državne nebrige u hrvatskom bankarskom sustavu, od Dubrovačke do Riječke banke, ili u nenadoknadivim dugoročnim štetama koje nastaju rasprodajom strancima svega vrijednog u hrvatskoj domovini.

U ime izvršnog odobra HSK-a

dr. fra Šimun Šito Ćorić •

 

ICTY

GOSPOĐA CARLA DEL PONTE

DEN HAAG

4. srpnja 2002.

 

UKAZ HSK-A DEN HAAGU O OPERACIJI "OLUJA"

 

Poštovana gospođo tužiteljice Del Ponte

U ime Hrvatskog svjetskog kongresa, nevladine organizacije - članice Ujedinjenih naroda sa savjetodavnim statusom - temeljem članka 18.1 Statuta Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju želimo Vam ukazati na postojanje informacija koje se odnose na ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava (u daljnjem tekstu MHP) od strane dužnosnika Sjedinjenih Država. Naime, dužnosnici Sjedinjenih Američkih Država, uključujući Williama Jeffersona Clintona, Anthony Lakea, Samuela Bergera, Richarda Holbrookea, Petera Galbraitha ilili Georgea J. Teneta (u daljnjem tekstu "američki dužnosnici", pomagali su i podržavali hrvatskog generala Antu Gotovinu, protiv kojeg je vaš ured 8. lipnja 2001. godine podigao optužnicu.

U optužnici protiv generala Ante Gotovine navodi se da je general Gotovina odgovoran za zločine počinjene protiv tzv. "Republike Srpske Krajine" tijekom i poslije Operacije Oluja. Tvrdi se kako je Operacija Oluja prethodno isplanirana kao akcija etničkog čišćenja koja je rezultirala progonom 150 tisuća hrvatskih Srba, te ubojstvom 150 hrvatskih Srba u kolovozu 1995. U optužnici se navodi da je "između 17. srpnja i 15. studenog 1995. Ante Gotovina, djelujući sam i lili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje krivičnih djela za koja se tereti u nastavku, za vrijeme i nakon operacije "Oluja". Sukladno odredbama članka 7(1) Statuta Tribunala, Ante Gotovina snosi individualnu odgovornost za krivična djela za koja se tereti u ovoj optužnici. Individualna krivična odgovornost uključuje planiranje, poticanje, nalaganje, počinjenje te pomaganje ili pomaga­nje i podržavanje pri planiranju, pripremi ili izvršenju krivičnih djela navedenih u člancima 2 do 5 Statuta."

Vaš ured dakle tvrdi da je general Gotovina već 17. srpnja (dakle dva tjedna prije operacije Oluja), djelujući "u dogovoru s drugima", "planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje krivičnih djela za koja se tereti u nastavku, za vrijeme i nakon operacije "Oluja".

Hrvatski svjetski kongres (HSK) izražava zgražanje nad optužnicom protiv generala Gotovine. HSK je uvjeren da je general Gotovina nevin po pitanju svih optužbi koje ste podigli protiv njega, te da je operacija Oluja provedena profesionalno te u potpunosti u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom. No, Vaš ured uporno nastavlja s progonom generala Gotovine, što u pravnom smislu sugerira da smatrate kako posjedujete dokaze da je general Gotovina kriv.

Ukoliko je doista tako, onda pravda nalaže da sudski gonite sve potencijalne pomagače, te da se prema svim nacijama jednako postupa. Međunarodni kazneni sud je često predmetom kritike jer jedne standarde primjenjuje za zemlje i građane Hrvatske, Bosne i Hercegovine te bivše Savezne Republike Jugoslavije, dok sasvim drugačije standarde primjenjuje za države Zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Iz tog razloga, podnosimo ovu bilješku sukladno članku 18(1) Statuta Suda kako bismo omogućili Vašem uredu da pokaže kako pravdu dijeli svima jednako.

 

SJEDINJENE DRŽAVE SUDJELOVALE SU U OPERACIJI OLUJA

 

Postoje mnogi dokazi koji su već poznati javnosti, a potkrepljuju tvrdnju da su dužnosnici Sjedinjenih Država pomagali i podržavali operaciju Oluja. Te javne činjenice uključuju:

 

1. Pristanak (zeleno svjetlo)

Opće je poznato da su američki dužnosnici dali "zeleno svjetlo" Hrvatima za početak operacije Oluja. Sjedinjene Države dakako to poriču, ali informacija o tome je ipak izašla u javnost.

 

A. The Observer, 30. lipnja 1995: Dana 30. lipnja 1995, ( šest dana prije početka operacije Oluja), britanske novine The Observer navode izjavu neimenovanovanog zapadnog diplomata koji izjavljuje da su američki dužnosnici Hrvatima dali "zeleno svjetlo" za Oluju: "Diplomatski izvor na ovom području, koji ne želi biti imenovan, izjavljuje kako je hrvatska ofenziva uslijedila nakon diskretnog ohrabrenja Sjedinjenih Država. 'Hrvatska je dobila pristanak od strane Amerike', izjavio je izvor. 'U principu im je rečeno: Razumijemo da vi to morate učiniti. Obavite to brzo i nemojte se ponašati nedolično' .... "

 

B. Izjava šefa hrvatske vojno kontraobavještajne službe: U kolovozu 2001., Narodni list navodi izjavu šefa vojne kontraobavještajne službe u vrijeme operacije Oluja: "Bivši šef hrvatske vojne kontraobavještajne službe Markica Rebić izjavio je danas kako su Pentagon i CIA potpuno nadzirali operaciju Hrvatske vojske "Oluja". Rebić također tvrdi kako je on dobio poruku od američkog vojnog atašea da SAD nemaju ništa protiv Oluje ukoliko je Hrvatska provede brzo i čisto." Kao što možete primijetiti, članak iz Observera iz 1995. godine i Rebićev intervju šest godina poslije slažu se kako je postojalo "zeleno svjetlo" od strane Sjedinjenih Država.

 

C. Izjava hrvatskog predsjednika Stipe Mesića: Sadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić također tvrdi kako su Sjedinjene Države dale "zeleno svjetlo" operaciji Oluja. Mesić je to izjavio njemačkom tjedniku Der Spiegel 7. kolovoza 1995. Slijedi navod gosp. Mesića iz intervjua: "Uvjeren sam da predsjednik Tuđman nikad ne bi poduzeo vojnu akciju da nije dobio zeleno svjetlo od SAD-a i Njemačke ... Vjerujem da američki predsjednik Clinton smatra da će njegov veto ( na podizanje UN-ovog unilateralnog embarga na oružje u Bosni i Hercegovini) u Kongresu biti nadglasan te da će njegova politika u pogledu Bosne doživjeti potpunu propast. S druge strane, ukoliko Hrvatska uspije povratiti Knin, onda će biti moguće obraniti Bihać te okončati opsadu Sarajeva, što će na kraju natjerati Srbe da sjednu za pregovarački stol."

 

2. Saznanja o tijeku operacije Oluja

Uključenost američkih dužnosnika u operaciju Oluja ide mnogo dalje od davanja zelenog svjetla. Prema navodima časopisa Newsweek od 27. kolovoza 2001., CIA je uspostavila svoju bazu unutar vojne baze Hrvatske vojske, u blizini Zadra. Ta baza korištena je za lansiranje obavještajnih letjelica bez posade, poznatijih kao GNAT 750 koje su omogućile CIA-i nadziranje cjelokupne operacije. Video-zapisi koje su snimile letjelice slani su u Pentagon, te su na taj način omogućavali pojedincima u Washingtonu praćenje cjelokupne operacije Oluja. Osim toga, Newsweek također navodi da je CIA te snimke davala na uvid generalu Gotovini kako bi doprinijela uspjehu operacije Oluja; te su snimke de facto pomogle Gotovini u razbijanju srpskog protuofenzive. Stoga je očito da su američki dužnosnici pratili razvoj događaja u tzv. Krajini te pomagali Hrvatsku vojsku tijekom akcije. Dakle, američki dužnosnici su pomagali i podržavali generala Gotovinu u provođenju operacije Oluja.

 

3. Kršenje UN-ovog embarga na oružje

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je sukladno Rezoluciji 713 i 727, uvelo opći embargo na dostavu oružja i vojne opreme za sve zemlje bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Američki dužnosnici su unatoč tome sudjelovali u tajnoj vojnoj operaciji koja je imala za cilj naoružavanje ne samo Hrvatske vojske (HV) već i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) što predstavlja jasno kršenje Rezolucije 713 i 727 Vijeća sigurnosti.

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, priznao je u intervjuu za Večernji list 21.srpnja 2001. da se samo pribavljanje obavještajnih podataka za Hrvatsku vojsku u konačnici može smatrati "teškim kršenjem UN-ovog embarga." Naknadno je uslijedio članak u Newsweeku u kojem je izneseno da su Sjedinjene Države doista davale obavještajne podatke generalu Gotovini i HV-u.

Istraga Kongresa Sjedinjenih država 1996. godine kao i članak u listu Los Angeles Times otkrili su da su američki dužnosnici, napose veleposlanik Galbraith, predsjednik Clinton, te Lake, odobrili plan kojim je omogućen uvoz oružja iz Irana za Hrvatsku i Bosnu. pogledajte članak u Los Angeles Timesu od 14. srpnja 1996. (US Had Options to Let Bosnia Get Arms, Avoid Iran), te članak od 23. prosinca 1996., također u Los Angeles Timesu (Closer US Role Seen on Bosnia-Iran Arms Pipeline). Američki dužnosnici su odigrali važnu ulogu u naoružavanju HV-a prije operacije Oluja, iako su bili svjesni da time krše UNovu zabranu.

 

4. Zračna podrška operaciji Oluja

Osim što su pružali obavještajnu potporu, američki dužnosnici osigurali su i zračnu podršku hrvatskoj ofenzivi. Prvog dana trajanja operacije Oluja, dva su američka zrakoplova napala položaje krajiških Srba. Njemačka novinska agencija Deutsche Presse Agentur izvijestila je: "Glasnogovornik NATO-a Jim Mitchell iz Aviana u Italiji izjavio je da su dva pilota američke mornarice, zrakoplovima "EA-6B Prowlers" pucala na projektil krajiških Srba u samoobrani dok su na zahtjev vojnog zapovjednika UN-a prelijetali područja na kojima se odvijaju borbe. EA-6B Prowlers su elektronički ratni zrakoplovi koji se koriste za zaštitu borbenih zrakoplova i brodova na način da uzrokuju smetnje na neprijateljskim radarima, elektronskim vezama i komunikacijama.

Raketna baza koju su Sjedinjene Države uništile nalazila se u blizini zračne luke Udbina, što je u konačnici omogućilo Hrvatima da unište zračnu luku i spriječe krajiške Srbe u korištenju zračnih snaga tijekom Oluje. Bitno je naglasiti da su Sjedinjenje Države koristile EA-6B Prowlers zrakoplove koji su, kao što je gore navedeno, elektronski ratni zrakoplovi. Moguće je da su Amerikanci ometali komunikacije krajiških Srba na tlu, te time dodatno pomagali Hrvatima.

 

5. Hrvati su za nas obavili prljavi posao

Uspomene američkog veleposlanika Richarda Holbrookea na taj vremenski period, zapisane u knjizi To End a War, svjedoče o ključnoj ulozi koju su Sjedinjene Države odigrale tijekom operacije Oluja. Na stranici 73. Holbrooke opisuje svoj susret s američkim veleposlanikom Robertom Frasureom i Franjom Tuđmanom na večeri 17. kolovoza 1995. godine (trinaest dana nakon početka Oluje). Holbrooke navodi kako mu je veleposlanik Frasure tijekom večere dao poruku u kojoj je pisalo: "Dick, iskoristili smo te ljude da obave prljavi posao za nas iz razloga što smo bili očajni. Moramo ih pokušati kontrolirati. No, sada nije vrijeme da budemo izbirijivi oko ovih stvari. Ono što je za nas najvažnije je da uspostavimo stabilnost, kako bismo otišli odavde".

Holbrookova knjiga nudi konkretno priznanje da su SAD iskoristile Hrvate za obavljanje prljavog posla. U odlomku se čak razmišlja o potrebi Sjedinjenih Država da kontrolira Hrvate.

 

6. Holbrookova kontrola nad hrvatskom vojnom operacijom

Holbrookova knjiga jasno ukazuje da su Sjedinjene Države općenito, a Holbrook posebno, kontrolirali hrvatske snage te koristili HV kao svoje vlastite kopnene snage u nastojanju da uspostave preduvjete potrebne za Daytonski mirovni sporazum. Na stranici 160.

Holbrook priznaje kako je rekao Tuđmanu koje gradove treba zauzeti: "Rekao sam Tuđma­nu da ofenziva ima veliku vrijednost u pregovorima. Bilo bi puno jednostavnije za stolom zadržati ona područja koja su osvojena u borbama nego od Srba očekivati da se odreknu teritorija koje su kontrolirali nekoliko godina. Uvjeravao sam Tuđmana da zauzme Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi - sve važne gradove koji su naknadno postali svjetski simboli etničkog čišćenja... Banja Luka, rekao sam, je potpuno drugačija stvar." Na stranici 166. Holbrook piše što je rekao hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku: "Ništa od ovoga što smo danas rekli nemojte protumačiti kako vas mi želimo zaustaviti u provođenju ostatka ofenzive, s iznimkom Banja Luke. Brzina je važna. Ne možemo to reći javno, ali vas molimo da zauzmete Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi. Učinite to brzo, prije nego se Srbi pregrupiraju."

 

Jasno je iz Holbrookovih riječi kako je upravo on davao zapovjedi i Tuđmanu i Šušku u vojnom segmentu. Najblaže rečeno, Holbrook je ohrabrivao Hrvate da nastave s vojnim operacijama, što predstavlja pomaganje i podržavanje u terminologiji međunarodnog humanitarnog prava. Po Holbrookovim uputama, Hrvati su napali sva tri grada, ali su uspjeli samo u zauzimanju Sanskog Mosta. Sjedinjene Države bile su dakle direktno uključene u hrvatske vojne operacije.

 

7. Holbrook je ohrabrivao Hrvate unatoč spoznajama o kršenju ljudskih prava

Holbrook je ohrabrivao hrvatsku ofenzivu, unatoč saznanjima o kršenju međunarodnog humanitarnog prava. Holbrook je to zapisao na 160. stranici svoje knjige: "Čak i kad smo ohrabrivali ofenzivu, Galbraith i ja izrazili smo veliku zabrinutost zbog velikog broja izbjeglica. Rekli smo Tuđmanu kako ne postoji nikakvo opravdanje za okrutno tretiranje Srba koje je uslijedilo nakon gotovo svih hrvatskih vojnih uspjeha. Maltretiranje srpskih civila, od kojih je većina na tom području živjela generacijama, bilo je pogrešno. Koristeći provokativnu frazu koja se obično koristila samo za Srbe, rekao sam Tuđmanu kako se trenutno hrvatsko ponašanje može smatrati blažim oblikom etničkog čišćenja."

 

Holbrook ovdje priznaje kako je podupirao vojne operacije HV-a unatoč saznanjima o kršenju ljudskih prava koja su se događala nakon operacije "Oluja".

 

8. Mogućnost prekida operacija

Evidentno je kako su u svakom relevantnom trenutku Sjedinjene Države bile u poziciji izdati "crveno svjetlo" Hrvatima. Kako smo već naveli, Holbrook je izdao "crveno svjetlo" Hrvatima što se tiče grada Banja Luke. Holbrook je rekao Hrvatima neka zauzmu Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi, ali neka se zaustave kada dođu do predgrađa Banja Luke. Točno to se i dogodilo.

 

Knjiga Ive Daldera Getting to Dayton također opisuje kako su Sjedinjene Države bile u poziciji da u bilo koje vrijeme zaustave Hrvate. Daalder je napisao u fusnoti 20 na stranici 124.: "Holbrooke i Galbraight održali su sastanak s Tuđmanom 17. rujna kako bi mu rekli da ne zauzme Banja Luku. Drugi članovi tima sastali su se istovremeno s hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom koji im je ponosno pokazivao karte s ucrtanim područjima koje su Hrvati zauzeli. Šušak je pokazao Amerikancima ključnu planinu koja se nalazila blizu Banja Luke koju su njegove snage trebale zauzeti tijekom naredna 24 sata, što bi omogućilo daljnje osvajanje glavnog srpskog uporišta unutar 48 sati. Šušak je bio zgrožen i razočaran kad su ga Amerikanci obavijestili da Sjedinjene Države žele ofenzivu zaustaviti prije nego što dospije do grada, i tako Banja Luka nije zauzeta." - Intervju s dužnosnikom administracije, 1. travnja 1998. godine." Vidi također Holbrook To End A War str. 160.

 

Stoga je posve jasno kako su Sjedinjene Države bile u mogućnosti zaustaviti ofenzivu kad god je to bilo u njihovom interesu.

 

9. Galbraightovo priznanje kontrole

Galbraight rasvjetljuje stupanj kontrole koju su američki dužnosnici imali nad hrvatskim vojnim operacijama tijekom ljeta i jeseni 1995. U intervjuu kojeg je dao časopisu Dani 3. kolovoza 2001. Galbraith ovako opisuje stupanj kontrole:

Pitanje: Još uvijek nije sasvim jasno kako je došlo do prekida akcija hrvatskih snaga pred Banja Lukom. Vaša izjava bi mogla dodatno pojasniti okolnosti pod kojima je akcija prekinuta.

Galbraith: To je definitivno jedna od ključnih točaka rata. Čak ni sada vam ne mogu reći jesmo li učinili pravu stvar. Možda jesmo, možda nismo.

Pitanje: U čemu je bio problem?

Galbraith: Reći ću vam u čemu je tada bio moj problem, i kako na to gledam danas. To je bilo u rujnu, Holbrooke je stigao sa svojim timom. Obično bismo prvo nas dvojica išli izravno kod Tuđmana i razgovarali s njim sat, sat i pol, a potom bismo se pridružili njegovim ministrima. Stajali smo ispred Tuđmanovog ureda, Holbrooke je stigao iz Beograda, s instrukcijama državnog tajnika da Tuđmanu kaže da ne zauzima Banju Luku. Pitao me što mislim o tome.

Pitanje: I on se dvoumio?

Galbraith: Moj je dojam bio da Holbrooke nije smatrao da mora slušati naređenje jer ih ni ranije nije slušao. Zato je pitao mene. Ljudi koji stvari poznaju iznutra, reći će vam da sam ja bio jastreb, da sam tražio vojnu intervenciju, zagovarao vojno rješenje. Ali, u tom trenutku i ja sam imao izvjesnih sumnji. Moje su se sumnje odnosile na dvije stvari: jedna su bile izbjeglice iz zapadne Bosne i Krajine kojih je bilo u tom području, kao i domaće stanovništvo, jer sam već ranije vidio Hrvate na djelu. Istina, grad je bio u rukama ljudi koje smatram fašistima, ali bilo je i normalnih ljudi, žena i djece, nevinih ljudi. Bio sam zabrinut potencijalnim posljedicama izbjegličkog vala od 400.000 ljudi, koji bi krenuo kroz posavski koridor i Brčko, i humanitarnom katastrofom koju bi to izazvalo. S druge strane, bojao sam se da ne mijenjamo jedan problem za drugi. Drugim riječima, bi li Tuđman predao Banju Luku ako je zauzme? Čuo sam ga puno puta kako govori da je Banja Luka tradicionalno okrenuta Zagrebu i znao sam što to znači: kad podijelimo Bosnu, Banja Luka će biti u Hrvatskoj. Mislim da je na Holbrookea utjecalo i to što mu je Milošević kazao da u Banja Luci ima Srba koji predstavljaju alternativu vodstvu s Pala. Razgovarali smo o tome i obojica došli do zaključka kako Tuđmanu trebamo reći da stane. Holbrooke mu je to rekao. Bila je to vrlo teška odluka i da smo imali samo malo drugačiji osjećaj, odluka bi bila drugačija. Ponekad se povijest ne stvara velikim, pažljivo promišljenim strateškim odlukama, nego upravo ovako. Pitanje: Kako Vam se to čini s današnjeg stajališta?

Galbraith: Razlog zbog kojeg bismo bili dopustili Hrvatskoj da zauzme Banja Luku je činjenica što bi to rezultiralo potpunim slomom bosanskih Srba i fašističkih principa za koje su se zalagali. Bilo bi puno lakše obnoviti zemlju u uvjetima potpunog srpskog poraza nego što je to sada. I o tome smo razmišljali u to vrijeme. Ali, čak ni danas ne znam pravi odgovor. Mir bi bio mnogo stabilniji da je HV zauzeo Banja Luku.

Pitanje: Drugim riječima, žalite zbog te odluke?

Galbraith: Ne nužno. Druga strana medalje je pitanje koliko bi još ljudi stradalo. Ne znam koja je cijena. Znam samo da su to teške odluke, od kojih se ne može pobjeći. Na nama je bila odgovornost da donesemo tu odluku i mislim da smo je donijeli na temelju najbolje moguće procjene koju smo tada imali. Prethodnih šest godina razmišljao sam o tome svaki dan.

Dakle, posve je jasno da su američki dužnosnici bili u poziciji dati "crveno svjetlo" kako bi zaustavili vojne operacije HV-a.

 

10. Izvješće Florence Hartmann o američkoj uključenosti u "Oluji"

Glasnogovornica tužiteljstva Florence Hartmann objavila je 1999. godine knjigu pod naslovom Milošević: La Diaganale du Fau koja je nastala na temelju njezinih saznanja u

svojstvu ratnog dopisnika za Le Monde. U svojoj knjizi Hartmann je cijelo jedno poglavlje posvetila tzv. "Krajini". Hartmann u knjizi navodi kako su Amerikanci "kumovali" operaciji Oluja te da su je Amerikanci zapravo i isplanirali kroz privatnu tvrtku umirovljenih američkih dužnosnika pod nazivom Military Professional Resources. Inc. (MPRI). Gospođa Hartmann također navodi kako su Sjedinjene Države poticale MPRI u planiranju Oluje. Nadalje, Hartmann tvrdi kako je William Jefferson Clinton znao da je MPRI isplanirao Oluju.

 

To su činjenice koje su poznate javnosti. Sjedinjene Države dale su "zeleno svjetlo" operaciji Oluja, osigurale su obavještajnu i zračnu potporu - pa čak i antikomunikacijske elektronske ratne zrakoplove. Prema tome, američki bi dužnosnici zasigurno imali saznanja o možebitnim kršenjima ljudskih prava. No, američki su dužnosnici nastavili s pružanjem diplomatske, političke i obavještajne potpore čak i nakon što su međunarodni dužnosnici - uključujući Carla Bildta, ustvrdili da se prvog dana operacije Oluja događaju kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Stoga, ukoliko vi doista vjerujete kako je operacija Oluja bila prethodno planirana akcija etničkog čišćenja koja je trajala od 4. kolovoza do 15. studenog 1995., tada su američki dužnosnici imali sva saznanja o događanjima od prvog dana Oluje, ali su unatoč tih saznanja nastavili pomagati i podržavati Oluju. Jer napokon, jasno je da su Sjedinjene Države mogle zaustaviti hrvatsku ofenzivu kad god je to .bilo u njihovom interesu.

 

Odgovornost američkih dužnosnika

 

Elementi odgovornosti u pogledu pomaganja i podržavanja jasno su utvrđeni međunarodnim pravom, a posebice je na njih ukazano u slučaju "Tužiteljstvo protiv Furundžije" (presuda Tribunala od 10. prosinca 1998.) U toj presudi Sudsko se vijeće pozvalo na međunarodno pravo u pitanju odgovornosti pomaganja i podržavanja:

245. Gore navedena analiza navodi Sudsko vijeće na zaključak kako nije nužno da suučesnik dijeli mens rea počinitelja, u smislu pozitivne namjere da počini kazneno djelo. Umjesto toga, u velikoj većini slučajeva jasan uvjet je da suučesnik ima saznanja da njegova radnja pomaže počinitelju u izvršenju kaznenog djela. To je naročito vidljivo iz predmeta u kojima su osobe osuđene zbog toga što su vozile žrtve i počinitelje do mjesta smaknuća. U tim slučajevima tužiteljstvo nije dokazalo da je vozač vozio u svrhu pomaganja ubojstvu, tj. s namjerom da ubije. Ono što je vozača učinilo odgovornim kao pomagača idoprinositelja bilo je njegovo saznanje o kriminalnoj namjeri smaknuća. Sukladno tome, kad ne bi bilo dokazano da je razumno za očekivati kako je vozač znao da je svrha vožnje smaknuće, bio bi oslobođen krivnje.

246. Štoviše, nije nužno da pomagač i doprinositelj točno zna koje je kazneno djelo bilo namjeravano i na kraju počinjeno. Ako je svjestan da će jedno od više krivičnih djela biti počinjeno, a potom se jedno od tih kaznenih djela i počini, on je namjeravao pomoći izvršenju tog kaznenog djela i kriv je kao pomagač i doprinositelj.

 

Slučaj Gotovina

 

Stoga, u namjeri da dokažete odgovornost američkih dužnosnika glede pomaganja i podržavanja, neće biti potrebno dokazivati da su američki dužnosnici dije!ili istu namjeru koju su navodno imali general Gotovina i HV. Naprotiv, samo treba dokazati svjesno saznanje američkih dužnosnika da će njihove radnje zapravo potpomoći HV-u u izvršenju njihovih navodnih zločina.

 

Američki dužnosnici očito su bili svjesni da potpomažu HV, iz čega proizlazi zaključak da su morali imati saznanja o navodnim kriminalnim aktivnostima unutar HV-a. Sam Galbraith je u intervjuu za hrvatske novine priznao da ga je "ministar obrane Šušak obavijestio o planovima prije početka Oluje" (Vjesnik, 29. srpnja 2001.), te da su američki dužnosnici "predvidjeli da će doći do kršenja ljudskih prava" tijekom Oluje (Slobodna Oa/macija, 23. kolovoza 2001.). Nadalje je vidljivo iz citiranih isječaka iz Holbrookove knjige kako su američki dužnosnici nastavili podupirati vojnu operaciju HV-a iako su imali potpuna saznanja o kršenju međunarodnog humanitarnog prava.

Javnosti je poznato da su američki dužnosnici prekršili UN-ov embargo dopuštajući HV-u nabavku oružja iz Irana; također su prekršili zabranu naoružavanja na način da su osigurali vojno obučavanje i planiranje posredstvom MPRI-a. Američki dužnosnici su uspostavili ispostavu CIA-a unutar vojne baze HV-a iz koje ne samo da su bili u mogućnosti primati direktne snimke događanja na terenu tijekom Oluje (stoga im se i imputira spoznaja o događajima na terenu) nego su bili u mogućnosti opskrbljivati obavještajnim podacima generala Gotovinu, čime su mu pomagali u vođenju Oluje. Ukoliko je general Gotovina unaprijed isplanirao i proveo akciju progona 150-200 tisuća hrvatskih Srba (civila), tada ispostava CIA-a nije korištena samo u svrhu pružanja podataka američkim dužnosnicima o provođenju tog navodnog plana generala Gotovine, nego je također korištena u svrhu pružanja pomoći generalu Gotovini u izvršenju njegova navodnog plana.

 

Činjenice nadalje ukazuju kako su američki dužnosnici podupirali Oluju tako što su dali "zeleno svjetlo" za njen nastavak. Američki dužnosnici osigurali su diplomatsko i političko "pokriće" Hrvatskoj kako bi nastavila s operacijom bez ikakvih značajnih diplomatskih i političkih posljedica za Hrvatsku. Američki dužnosnici priznali su kako su hrvatske vojnike smatrali "momcima za obavljanje prljavog posla" koje su oni "uposlili iz očaja". Holbrook je u svojoj knjizi potvrdio kako su Amerikanci podupirali HV u provođenju vojnih operacija, unatoč njegovom saznanju da se događaju kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Hrvatski svjetski kongres želi ponovno istaknuti kako ni general Gotovina niti američki dužnosnici ne bi trebali biti predmetom optužnica Vašeg ureda. Naprotiv, trebalo bi ih pohvaliti što su porazili Miloševićeve snage i uspostavili preduvjete za potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma. Smatramo da, ukoliko su se kršenja MHP i događala nakon operacije Oluja, onda ona svakako nisu bila dio plana etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske. Prije bi to nazvali pojedinačnim incidentima potaknutim gnjevom nekolicine osoba. U svakom slučaju, ukoliko Vaš ured ustraje u progonu generala Gotovine, tada je u interesu pravde da se jednako postupa prilikom istraživanja svih potencijalnih osumnjičenika.

 

Ukoliko je general Gotovina kriv, tada su i američki dužnosnici krivi što su mu pomagali i podupirali ga. Pojednostavljeno, pitanje glasi: "Da li je general Gotovina sam, bez pomoći američkih dužnosnika, mogao provesti operaciju Oluja?" Odgovor je dakako - ne. General Gotovina ne bi mogao uspješno završiti operaciju Oluja bez oružja koje je nabavljeno uz američko odobrenje, ili bez obavještajnih podataka koji su mu dostavljani tijekom cijele operacije. HV ne bi mogla provesti operaciju bez prethodnog "zelenog svjetla" SAD-a te bez diplomatskog i političkog "pokrića" koje su Sjedinjene Države osigurale. Efektivna kontrola američkih dužnosnika nad snagama HV-a vidljiva je u činjenici da su američki dužnosnici odlučili kako se vojne operacije moraju zaustaviti prije Banja Luke - te je tako i bilo.

 

Ukratko, Sjedinjene Države odigrale su odlučujuću ulogu u operaciji Oluja.

 

Sada je na Vama da pokažete kako je pravda slijepa, te da Vaš Ured provodi kaznene istrage temeljene na zakonu i činjenicama, a ne na temelju političkih promišljanja. Mi se ponajprije nadamo kako ćete uvidjeti da je podizanje optužnice protiv generala Gotovine bilo pogrešno. Ukoliko Vaš Ured ipak i dalje bude insistirao na toj optužnici, tada je naša nada u tome da ćete dokazati nama i cijelom svijetu kako se prema svim nacijama odnosite na isti način. Vjerujemo kako ćete se složiti s nama da nijedna zemlja ne može biti "ravnopravnija" od druge kad je u pitanju provođenje Statuta Suda kojem je mandat dalo Vijeće sigurnosti.

S poštovanjem,

prof. dr. Šimun Šito Ćorić

predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa

(Kopije pisma poslane su svim članovima Vijeća sigurnosti UN-a) •

 

 

 

VLADAMA DRŽAVA EU, SAD-A, BIH I REPUBLIKE HRVATSKE

Sarajevo, 8. srpnja 2004.

REZOLUCIJA HSK O BOSNI I HERCEGOVINI I HRVATSKOM NARODU U NJOJ

 

Sa sastanka svog Glavnog odbora (GO) od 5. do 8. srpnja 2004. u Sarajevu, Hrvatski svjetski kongres (HSK) šalje naslovljenima ovu izjavu, želeći upozoriti na teške prilike države Bosne i Hercegovine, posebice Hrvata u njoj, te svojim prijedlozima poduprijeti što brže ostvarenje boljitka svih građana BiH i opće stabilnosti u ovom dijelu svijeta.

Bosna i Hercegovina (BiH) i odgovornost Zapada

U današnjim okolnostima BiH kao pravna država može jedino sretno zaživjeti ako sva tri naroda u njoj izgrade svoju suverenost i ravnopravno imadnu nedvojbene mogućnosti njegovanja i čuvanja svojih nacionalnih i pokrajinskih vrijednosti. Tek kao takva BiH će moći naći svoje mjesto u raznolikosti ujedinjene Europe. Dosadašnji postupci i postignuća predstavnika Međunarodne zajednice u BiH, čini se, nijednom narodu, a zasigurno ne hrvatskom, nisu donijeli sigurnost u trajni napredak. Zapad snosi veliku odgovornost za nespriječeni rat u BiH kao i do danas za neučinkovite i nedemokratske odnose u državi. Daytonski sporazum zaustavio je rat, ali se pokazao manjkavim i lošim za funkcioniranje države. Gaženje prava bilo kojeg naroda ili svako nastojanje oko stvaranja unitarne BiH, bilo na razini države ili Federacije, označava polaganje temelja nekom novom sukobu u toj napaćenoj zemlji.

Švicarski ilili belgijski model za BiH

HSK kao najjača hrvatska međunarodna organizacija Hrvata i njihovih potomaka izvan Republike Hrvatske i BiH, podržat će svako rješenje za BiH o kojem se slobodno dogovore sva tri naroda. Sa svoje strane predlažemo da se u traženju konačnog rješenja temeljito razmotri švicarski kantonaini i belgijski regionalni model. Ozbiljno nam se čini da bi se oni mogli na zadovoljstvo sva tri naroda uspješno primijeniti, samo što bi se uz tamošnje uvažavanje jezične i vjerske pripadnosti, u BiH uvažavala i ona nacionalna.

Nedemokratski i nasilni postupci

Nasilni postupci Međunarodne zajednice ili oni koji diskriminiraju bilo koji narod u bilo kojem pogledu, ne doprinose općem dobru ni izgradnji povjerenja među građanima BiH. Prema hrvatskom narodu u BiH cijeli je niz takvih postupaka za koje se Međunarodna zajednica treba ispričati i što prije ih ispraviti: ograničavanje hrvatskog medijskog prostora, gušenje hrvatskih školskih ustanova i programa, nanošenje štete hrvatskim poduzećima i privatnom vlasništvu nasilnim postupcima, toleriranje asimilacije Hrvata, neprofesionalni i montirani sudski procesi, nametanje nedemokratskih izbornih pravila, brisanje legalno izabranih zastupnika, zabranjivanje nacionalnih simbola, nepravedna raspodjela sredstava iz raznih fondova, jednostrano i krivo portretiranje Hrvata u službenim izvješćima međunarodnih tijela i sl. Takvo ponašanje Zapada više nas podsjeća na bivšu jugoslavensku diktaturu nego na demokraciju kojoj težimo.

Zaustavljanje iseljavanja i programi povratka

Ovdje ističemo hitnu nužnost poduzimanja gospodarskih i političkih mjera za zaustavljanje iseljavanja Hrvata iz BiH i za osiguravanje povratka na vlastita ognjišta. Kao primjer, zlokobno je da se od oko 220.000 prognanih Hrvata samo s područja Banjalučke biskupije, dosad vratilo svojim kućama tek 11.000. Upozoravamo da su bosanskohercegovački Hrvati od pamtivijeka i u navalama najgorih osvajača uspjeti sačuvati granicu zapadne kulture. Nedopustivo je da nas se danas pod grubim protektoratom demokratskog Zapada zatire i kulturne granice nasilno sužavaju.

Građani BiH u inozemstvu

Vrijeme je da vlasti BiH osiguraju na državnoj i nevladinoj razini institucije koje će sustavno voditi brigu za svoje građane izvan BiH, te razmotre pravne mogućnosti njihovih predstavnika u parlamentu BiH. Oni bi zastupali zajedničke interese BiH i njezina izvandomovinstva, ali i prenosili najbolja iskustva iz zemalja gdje žive.

Žrtve Haaškog suda

HSK od početka načelno podupire instituciju Haaškog suda, ali i prosvjeduje protiv nekih postupaka prema Hrvatima. Hrvati u BiH najviše su stradali za vrijeme zadnjeg rata, i to toliko da ih je danas u BiH ostalo samo oko 50% od predratnog broja. Nedvojbeno je da krivci na svim stranama svijeta moraju odgovarati za ratne zločine, ali je strašno da Haaški sud, očito iz političkih razloga, najviše insistira na hrvatskoj krivnji, nepravedno je mjeri i stalno nam svojim aktima niječe pravo na samoobranu. Dovoljno se prisjetiti smrtno visokih kazna pojedincima, pa dosad osmorice(!) Hrvata koje su morali iz Haaga pustiti kućama jer su im se optužnice pokazale bez osnove) ili najnovijeg slučaja druge osmorice Hrvata koji su se dobrovoljno predali Haaškom sudu. Stoga u ime pravde zahtijevamo a) da se iz Haaškog suda izbace svi elementi političkih suđenja i naginjanja izjednačavanju krivnje na svim stranama, b) da se konačno osiguraju odštete za nevine ljude koji su javno proglašeni ratnim zločincima i ležali u zatvoru dok su im obitelji nesnosno patile, e) da se pritvorenima omogući brz početak suđenja, a ako to nije moguće, da im se omogući čekanje suđenja na slobodi. Molimo Vlade RH i BiH, da službeno zatraže od Haaškog suda da osuđenici s pravomoćnom presudom mogu izdržavati kazne u svojoj zemlji. Ne isprave li se hitno ove nepravde, uistinu će biti opravdano podizati spomenike žrtvama Haaškog suda.

Apeli i podrške

Apeliramo na hrvatske vlasti u BiH da se odlučnije zauzimaju za hrvatske interese, na Vladu RH da prema svojim ustavnim obvezama vodi veću i sustavnu brigu za Hrvate u BiH, a pozivamo poslovno uspješne i moćne Hrvate izvan domovine, među njima i one okupljene u nedavno uspostavljenoj "Grupi 100" u SAD-u, da svoja ulaganja okrenu i prema BiH. Podržavamo vodstvo Katoličke crkve u BiH, posebice Biskupsku konferenciju i franjevačke provincijalate u Sarajevu i Mostaru, u borbi za ljudska i narodna prava Hrvata i drugih naroda, za očuvanje i promicanje kršćanskih vrijednosti i zapadne kulture u BiH.

60-a obljetnica Bleiburga

Dogodine je 60-a obljetnica najveće hrvatske tragedije u povijesti, žrtava Bleiburga i Križnog puta. Uz hrvatske, pozivamo i muslimanske vlasti, udruge i pojedince na ovu komemoraciju u Bleiburg u svibnju 2005. godine, jer tamo je stradalo (prema najnovijem istraživanju imama I. Bešića) i oko 50.000 Muslimana.

Nužnost tolerancije i pomirenja

Koliko god to teško i mučno bilo, za žrtve posebice, pozivamo vlasti, građane i medije BiH, da još više rade na toleranciji i pomirenju među narodima. Vrijeme je da se ukloni kompleks i tabu nacionalnog na svim razinama. Mislimo na nacionalno u zdravom i obogaćujućem smislu, sve do korektnih susjedskih, pa i prijateljskih odnosa. BiH, kao i ujedinjena Europa, može napredovati jedino kao zajednica raznolikih nacionalnih i pokrajinskih posebnosti i vrijednosti. Stoga treba prestati vrtjeti glavom na riječi hrvatsko, bošnjačko ili srpsko. A ono zlo i gore što je bilo - dabogda se više nikad ne ponovilo!

prof. dr. Šimun Šito Ćorić, predsjednik •

 

A ako ti slučajem kojim štogod zabludnog rekoh, ne budi kao čovjek što je, ne pamti me po najgorem! (Iz poeme "Noćobdija")

no prescription cialis online

HCG helps the testicles make male hormones. For some men, simply wearing a condom can help delay ejaculation because it may make the penis slightly less sensitive. As a result, shock-wave therapy has also attracted increasing interest from cardiologists looking for new ways to treat heart disease. The back pain and muscle aches associated with tadalafil were characterized by mild to moderate muscle discomfort in the lower back, buttocks and thighs, often aggravated by lying down. cialis online without prescription . cialis online . It is administered daily in a dose of 5. These natural impotence remedies works by means of increasing the blood circulation in the erectile tissues and increasing the testosterone amounts, which is what will facilitate your success with a sturdy erection and perform abundantly better than before. 7%). cialis online . For most women PMS symptoms are mild, however about 20 to 30 percent of them suffer from moderate to severe symptoms. The mean IIEF GS at Visit 1 was 25. online viagra . Adrenaline causes the blood vessels to constrict and increases breathing and heart rate, and shuts down the digestive system. viagra online without prescription .